Viktor POV
Sjedili smo zagrljeni na rubu jahte i posmatrali predivni okean te grad koji je kilometrima udaljen od nas.Ostali smo ovdje cijeli dan.No,najljepši dio slijedi sada kada zalazi sunce.Voda je počela primati crvenkastu boju a tople zrake svjetlosti su nas obasjavale.
Naravno za ovo iznenađenje trebala mi je pomoć radnika tako da Mark je odmah znao šta da uradi.
Odveo sam Rinu na sprat i tu je bio kao balkon sa bijelim kaučem i ispred se nalazio sto.
Pogled je bio i više nego čaroban,a ona je umalo zaplakala od sreće.
-Jao,Viktore...Svakim trenutkom me sve više i više iznenađuješ.
-To nije sve.
Onda smo sjeli i Mark nam je donio večeru.Ribu i školjke te uz to desert od egzotičnog voća i najskuplji šampanjac.Baš u tom trenutku nebo je pocrvenjelo i dogodilo sa sve onako kako sam planirao.Znam,inače sam sa sponzorušama boravio ovako na jahti ali ovaj put imam osjećaj kao da sam prvi put ovdje.Prvi put istinski osjetim ljepotu ovog mjesta i njegovu čar.
Ne,djevojka ispred mene nije navalila na hranu i piće te drogu,kao što bi one kuje bile sve pijane i drogirane te su se samo slikale i postavljale na instagram u fazonu kao one su neki avanturisti,modeli,a mislim da svi znaju kako su dospjele tu gdje jesu.Djevojka ispred mene gleda me u oči s puno ljubavi i topline.Uopće je ne interesuje sama jahta ili ono što je na njoj.Ona je očarana morem,suncem,sa samom činjenicom da sam ja tu.Isto me je gledala i u najobičnijem liftu.
-Pa hajde da jedemo.Ali prvo ustvari idemo da se slikamo.Ovakav trenutak treba se sačuvati.
-Uredu onda.-dao sam Marku svoj mobitel i on je napravio par slika.Kad sam ih pogledao oduševio sam se.Rina i ja na bijelom kauču a iza nas beskraj okena od kojeg se ogledala vatreno nebo.Onda je Mark otišao i opet smo ostali sami.
-Je li okej da postavim na društvene mreže?-pitao sam je.
-Ne znam baš...
-Što da ne.Davno si prekinula s momkom mislim da više nemaš čega da se bojiš.I već smo se dosta puta poljubili da te ne bih priznao za djevojku.
-Dobro onda.
-Ne brini,privatan mi je profil.Samo su tu blisku poznanici.Neka znaju da sam s tobom.
-Ali...-zvučala je uplašeno na trenutak.
-Šta?
-Irena...Ona će se ljutiti.
-Šta to mene briga što će se ona ljutiti.Ona mi je samo prijateljica i treba da bude sretna ako sam i ja sretan.Tu vašu malu svađu zaboravite i plus mi je obećala da više neće praviti scene i da joj je žao.-mislim da ju je ovo trebalo ohrabriti.
-Okej.-onda sam postavio sliku te ostavio telefon i onda smo počeli jesti.
