PROMJENA

424 15 6
                                    

Iz torbe vadim svoj kljuc od novog stana, zamisli imas svoj stan i napokon ziviš sama , kaze mi moj unutarnji glas. Nasmijem se sama sebi. Ubacujem ga u bravu okrenem u stranu, cujem zvuk brave koji mi kaze da su vrata otkljucana. Ulazim unutra i ostanem bez daha. Kad sam dolazila nisam imala pojma da su mi roditelji kupili stan, da već imam smjestaj. Najprije ideja o preseljenju mi je bila nezamisljiva. Ja daleko od svoje kuce, svojih prijatelja. Veliko NE!
A sada kada vidim ovaj predivan stan, pomisao o tome da sam sada prepuštena sama sebi ta mi se ideja mnog, mnogoo svida! Ostavljam kljuceve na mali ormaric pored vrata i uputim se prema naprijed, sa lijeve i desne strane hodnika ima par vrata, to cu poslije otvoriti. Produzujem prema dnevnom boravku, koji se cini od velike prostorije sa 4 velika prozora koja se prostiru cijelom duzinom jednog zida i daju mi pogled na prelijepi dio grada. Jos uvijek nemam namjestaj ali ok je, u toku dana cu u kupnjum a imam vemena na pretek,ne zuri mi se. S lijeve strane se nalazi malena kuhinja koju dijeli od dnevnog boravka sank sa 3 visoke stolice. Predivno!
Približim se prozoru i osmotrim ispred sebe. Prolaznici se uzurbano krecu, ali u ovom gradu kao da je vrijeme stalo uprkos svemu, preko puta je neki kafic. Savršeno , poskocim u mjestu od sreće. Idem pogledati i ostatak svog, da mog stana!

Spavaća soba je jednostavno savršena, ogromna je, već znam sta ću kupit i gdje koji dio namještaja stavit. Jedva čekam da odem u Ikeu i kupim najveći i najudobniji krevet. Samo za sebe. Ponovno se vraćam u dnevni i sjednem pored prozora, da ljeto je bilo savršeno ali jesen u ovom gradu mi djeluje kao početak nečeg novog, novo poglavlje u mom zivotu.

A sada je vrijeme da istrazim ovaj prelijepi grad. Presvukla sam se u nešto malo lezernije, crne pantole i obična bijela maica su pun pogodak, crne patike i kozna crna jakna idu savršeno uz ovu malu chanel torbicu. Pokupim mobitel sa stola i spustim se preko puta u kafic. Stavljam slusalice u uši puštam svoju novu omiljenu pjesmu od CamelPhat & Cristoph - Breathe. Laganim koracima idem gradom biram duzi put do kafica jer zelim da uzivam u razgledavanju oko sebe. Prvi put koračam ovim, prelijepim gradom i zelim da upamtim sve ovo oko sebe, jer samo je jedan prvi put. Uzdišem ovaj prekasan zrak, tako mi prija ovaj hladan zrak, lišće koje opada, ova brzina, ovi ljudi. Zastanem na jednom od mnogih mostova naslanjam se i gledam u rijeku koja tako brzo teče. Sve u vezi ovog grada je jednostavno savršeno. Vadim svoj mobitel i saljem brzo sliku svojim prijateljicama.

Zar nije prekrasno? jedva čekam da me posjetite ovdje!

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

Zar nije prekrasno? jedva čekam da me posjetite ovdje!

Vis ulaza velikim slovima piše Bocca Caffee, znači od sada ću tu piti juatarnji kaficu, popodnevnu, večernju, pivo ili mozda vino a moze i nesto zešće. Pri prvom koraku osjećam neku prijatnu atmosferu, enterijer je savršen, imam osjećaj kao da sam kod kuće, u svom dnevom boravku. Pogledam oko sebe i vidim mnogo njih koji ovdje sjede sami, čitaju knjigu, novine, neki glupi časopis ili samo uzivaju u pogledu vani. Odlučim sjesti za šank, konobar me ljubazno pozdravlja i pita šta ću popit, kazem da ću kafu koju mi je jako brzo spremio, čak sam dobila i srce od mlijeka. Koje sam uslikala i objavila na svoj story.

Dok listam svoj instragram i odgovaram na poruke mojih prijateljica uzivajući u svojoj prvoj šalici kafe popijene ovdje, primjetim kako me ovaj konobar gleda.
"Nova si ovdje,nisam te do sada viđao?" upita me, da mu kazem istinu ili pak da nešto izmislim. Ma istinu tko ga šiša.
" da, tek sam se doselila, zivim tu u blizini" kazem ne zainteresirano.
" uglavnom ovdje dolaze jedno te isti, zato sam i primjetio da si nova"
Samo mu uputim blagi osmjeh.
"odakle nam dolaziš u Amsterdam?" Ponovno se obraća meni.
"Iz sunčanog Miamija" kazem.
"Opa oduvijek sam zelio posjetit Miami, šta te dovodi ovamo?"
"Zazelila sam se malo hladnog vremena haha " kazem a oboje prasnemo u smijeh, "došla sam da studiram i radim, da vidim kako je to biti samostalan i bez nadzora roditelja a da volim i elektronsku glazbu što mi je jedan od velikih plusova za ovaj grad." dodam a on upija svaku moju riječ.
" Zelim ti sreću u novom zivotu ovdje, vjerujem da ćeš se snaći i ja sam se takođe doselio a što se tiče glazbe stigla si u savršen trenutak!" pogledam ga malo upitno.
"Zašto u savršen trenutak?" upitam,
" Prvo da se upoznamo jer ćeš od sada vjerujem biti moja stalna mušterija, ja sam Will drago mi je" pruza mi ruku i ja njemu takođe, ima tako čvrst stisak i lijepe ruke koje sam odmah primjetila sad sam ga pogledala i u oči ima tako fine oči, boje oceana u kojim se mozeš izgubit dok te gleda, brada koja je stara najmanje dva dana krasi njegovo lijepo lice,, moram priznat da je jedan jako lijep dečkić. Fino ćemo se ja i on slagati
"Maggie, i meni je drago" rukujemo se malo duze nego što bi trebali,
" Lijepo ime, eh pa imaš tu čast što si baš u ovom trenutku ovdje i što si mene upoznala!" kaze hvalisavo, " od sada sam ja tvoj lični vodić a i prijatelj jer si tek stigla" doda
"zašto?" upitam ga, a na ostalo se samo slatko nasmiiješim. Već sam stekla prijatelja, kako da ne, baš trebam vjerovat potpunom strancu.
" Maggie, Maggie pa Amsterdam Dance Event je ovog tjedna a ja znam par ljudi tako da će mi biti čast a i ni kakav problem da te povedem sa sobom da okusiš tu čar i budeš dio jednog največeg eventa u gradu a ujedno i najboljeg ovdje i šire, vjeruj mi nećeš se pokajati a NE ne prihvatam kao odgovor!"
Gledam ga u čudu, mozda se samo zeza samnom kako sam mogla zaboravit na ovaj događaj, nije da nisam imala priliku doći ali uvijek je nešto iskrsnulo vaznije. Pet dana elektronske glazbe i parijanja preko 2000 izvođača preko 1000 događaja u više od 200 sala mi zvuči jako primamljivo, totalno primamljivo, a mozda sretnem i njega. Liama Westa pa i on je jedan od Dj-a. Sigurno i on ima tu nastup, ma daj Maggie kao da se on tebe i sjeća, sreli ste se svega dva puta a prvi je bio baš, baš vruć a tek onaj san. Boze kad se sjetim obuzmu me zmarci, kad bi se to moglo ostvarit, da još jednom budem njegova pa makar i na noć. Ali od toga nema ništa, davno završena priča. Jako, jako lijepa priča.
" i Maggie idemo li ?" vraća me ponovno u stvarnost ovaj ljepotan. Ma tko ga jebe, idem.
" Idemo , nemam šta izgubit" Kazem pomalo uzhićeno,
" to se trazi mala, eh sada zeliš li nešto da se opustiš uz svoju kahvu, ipak je ovo Amsterdam?"
Jel on to misli na travu ili?
"ne bih sada, ima vremena za toga" a on uzima moj mobitel i krene da kuca nešto, gledam ga, kako je samo opušten, ovakvi momci nisu tamo kod mene.
"ovo je moj broj, nadam se da ćemo se druzit ovih dana i mimo mog posla" namigne mi.
Ispijam zadnji gutljaj kahve dok ga gledam u nevjerici.
"Ja sada moram ici, cujemo se" kazem i ubacujem mobitel u svoju torbu.
"Vidimo se Maggie" namigne mi a ja brzim korakom napustam kafic.
Ok, sta je ovo sada bilo? On mene vidi na jedan od najvećih dogadaja u godini, on koji me vidi prvi put u životu. U isti tren sam i uzbudena a i pomalo prestavljena. Sta ako je neki zao momak pa mi pokusa naudit? Ili me pokusa otet? Milion ne bas lijepih stvari mi prolazi kroz misli. Odmahujem glavom kako biih otjerala. Idemo u kupnju mala. Kazem sama sebi.

Bit ćeš mojaWhere stories live. Discover now