Ista kao ja

26. Damijan

Težina u grudima je neopisiva ali me umiruje to što znam da je na sigurnom. Ne bih je mogao pustiti da ode a da ne znam gdje je ni kako je. Neko će da je pazi dok se ne smiri i ponovo ne pokuca na moja vrata. Gdje god se okrenem sjećanja na nju postaju opipljiva. Svuda po stanu su njene stvari i ovo jutro kao i prošla noć će mi biti jedina utjeha neko vrijeme. Znao sam da će joj reakcija biti u najmanju ruku ovakva, bar me nije napustila skroz iako mi nije neka utjeha. Da ode od mene, ne mogu joj to dopustiti, nikad i nikako, našao bih način da me prihvati ovakvog kakav jesam.  Daću joj nekoliko dana da sve ovo prihvati i molim se da ja toliko izdržim a da je ne vidim. Vrijeme je da i sam uradim jednu stvar koju sam jako dugo ostavljao po strani i suočim se sa onim što me po malo razdražuje. Dijana je utjehu potražila u svojoj porodici, ja moram da odem do svoje i da svom ocu dam još jednom maslinovu grančicu.

Godinama unazad su nam putevi na suprotnim stranama jer se nikako nije slagao sa mojim izborima. Otvorio sam mu račun u banci i svaki mjesec uplaćivao određemu sumu novca koju on nikad nije takao. Ponos nam je obojici najveći neprijatelj, a majke više nema da nam popravlja most kad nas dvojica napravimo jaz. Trebao sam mu otići i ranije, ali ako je slušati komšije koje sam plaćao da ga obilaze, on je bio poprilično zauzet novom ženom u njegovom životu. Pozdravljam taj potez u njegovom slučaju jer je moja majka bila srećna s njim, a on nije htio da prihvati moje koračanje s druge strane zakona. Znao je za moje sklonosti ka porocima, društvu i svemu ostalom što je išlo ruku pod ruku i nadovezivalo se jedno na drugo. Ne smeta mi što je krenuo naprijed, svako to zaslužuje pa i on sam. Volio bih samo da sam dio toga a ne neko ko je posmatrač iz sjene kojihvata s vremena na vrijeme po neku informaciju.

Htio bih da zna za Dijanu i namjere koje imam, hoću da vidi koliko sam se promjenio i na šta se spremam. Volio bih da budemo tipično otac i sin kad se vidimo, popijemo pivo u opuštenoj atmosferi i da jednog dana moja djeca imaju djeda. Volio bi on Dijanu da joj da priliku i upozna je. To znam, jer bi malo koji muškarac odolio njenoj harizmi i šarmu. Ona bi uživala u njegovom društvu jer je oduvijek bio dobar sagovornik i sad kad se sjetim kako smo nekad bili dobro, počnem da tražim u tim trenutcima vrijeme kad je sve krenulo nizbrdo. Nema svrhe vraćati se tamo gdje sam bio, jer ne mogu promjeniti ništa. Sad je bitnije, još samo da to sad postane normalno i sve se vrati na svoje.

Sama pomisao da ona od mene ode, napravi zbrku u mojoj glavi. Ne volim kad ne mogu da je dotaknem, vidim, osjetim njem miris i čujem onaj smijeh. Ljubav od čovjeka napravi i ratnika i slabića, kao i budalu, a mene je toliko ojačala da ne želim izgubiti tu moć. Nevjerovatno je koliko malo može da znači sve. Nekoliko puta sam danas okretao njen broj ali je bila nedostupna. Zadnje što znam je da je u stanu i da je Vanja sa njom.

Noć se već nadvila na krajolik i stao sam pred kuću svog oca. Dvorište je ao i uvijek propisno uređeno, solarne lampe osvjetljavaju trotoar sve do stepenica na ulazu. Malo je uredio prilaz i nadogradio dio pa dobio veliku otvorenu terasu gdje je i sad sjedio, ali sam. Osjetio sam olakšanje iz nepoznatog razloga a i on sam je bio iznenađen što me vidi. Pustio sam nekoliko trenutaka da se sabere jer su i meni trebali.

On se promjenio. Ne izgleda više kao čovjek od čelika, godine su uzele svoje, kosa skroz pobijelila, a obrazi naborani. I dalje je uredno obrijan i ošišan , baš kao što je to bio i ranije. Imao je oči poput mojih, ali kad je ustao i dalje je iz njega isijavo onaj autoritet. Nasmješio sam se. Da li je pičkasto reći da mi je otac nedostajao? I da jeste, nisam to izgovorio na glas.

"Dobro veče, oče" prvi sam progovorio, a njegov pogled postane u momentu i oštar i procjenjivački. Pogleda iza mojih leđa i znam šta misli dok u moj auto gleda sa onakvim gađenjem, ali za razliku od ranije nije prokomentarisao.

"Dobro veče, Damijane. Nisam te očekivao vidjeti..." nije završio rečenicu, ali znam šta je htio reći. Da me nije očekivao vidjeti više ikad. Zadnji naš suset nije lijepo završio. Pale su mnoge teške riječi, uvrede pa me čak i udario... Možda sam to zaslužio, ali želim da to ostane iza nas ako je ikako moguće.