High school fight🔚

6#

Antea's pov

Sjedim u učionici i dosađujem se. Profa nešto priča ali je kao i po običaju ne slušam. Nadoknadit ću ja to sve. Tek je početak školske godine.

Odjednom se razred zamrači a na projektoru počnu ići neke slike. Slike... Mene?? Moje slike?! Iz moje galerije? Moje nasramotnije slikee. Iako je mrak vidim da se Tin zadovoljno smješka. Razred se počeo smijati a i profa s njima. Došla je jedna slika mene u sedmom razredu. S aparatićem. I kečkicama jer sam se glupirala. Došla je i slika mene u kupaćem. A i jedna fotošopirana kako se ljubim s curom i dečkom istovremeno. Njima su face prekrivene.

Brzo sam pokupila svoje stvari i izletila van u suzama. Ne mogu vjerovati na što je Tin sve sposoban. Došla sam u wc i zaključala se u kabinu. Je li dramim previše?

Ne. Ali stvarno. Trebaš se promijeniti i prestati ljudima pokazivati da ti je stalo. Tinu ćeš vratiti puno jačom mjerom i to u više navrata. Postani hladna.

Znaš da to pokušavam već godinama. I ne uspjeva mi. Ali ne želim da itko misli da postajem hladna i bezosjećajna samo zbog tog videa. Previše toga se nakupilo i od osnovne... Rekla da ću u srednjoj postati nova osoba. Ali ja to neću uspjeti... Ahhh mislim da previše dramim. Za par dana to će se sve zaboraviti. Ali neću moći sutra podnijeti sve te poglede...

Vjeruj u sebe. Jesam li ja jedina koja vjeruje da ti možeš sve što si zamisliš i sve o čemu maštaš?

Da... Jesi.

Prekini cmizdriti!! Prekini biti plačljivka!! Pokaži da ti nije stalo do tuđih mišljenja.

Uh. Ali stalo mi je do tuđih mišljenja. Ali mogu im valjda pokazati da misle da mi nije... Mogu ja to.

To je stav!

Samo... Ugh, hoću vrištatiii!!

Umila sam se i otišla doma. Tamo sam se isplakala i obećala sama sebi da više neću plakati zbog nebitnih ljudi.

Tin's pov

Je li ju tako povrijedila ona prezentacija koju sam napravio..? Jest da sam fotošopirao neke slike ali ipak... Je li to bilo previše? Istrčala je iz razreda u suzama. Nisam mislio da je tako plačljiva i krhka. Mislio sam da je jaka. Očito sam se prevario. Ali istina da me nešto zaboljelo kad je plakala. Ne znam što... Valjda mi ju je samo bilo žao.

Žao?? Ne nije ti je žao. Sad se samo dokazala da je ista kao i sve druge djevojke.

U pravu si... Ali daj brate možda je ipak bilo previše.

(...)

Jutro

Antea's pov

Opet zvuk gitareee. Želim iskočiti iz kože. Ustala sam tromo iz kreveta i ugasila alarm. Čudim se kako sam ga uopće čula. U kupaonici sam obavila jutarnju higijenu i odabrala si odjeću.

Istina da me Marko čudno gledao kad je vidio u što sam se obukla. Nikad nisam voljela pokzivati ljudima da volim crno i uvijek sam fejkala smijeh. Bila sam pristojna i teško sam govorila ne ljudima. Dosta je toga! Danas se rodila nova Antea!

Da... A sad stvarno, kako loše to zvuči.

Začepi unutarnji glase. Sad. U školi ću te trebati.

Doručkovali smo u odvezao nas je u školu.