Chapter 1.Dark Tunnel

832 26 2
                                    


 
‚‚Vidimo se sutra,onda?" Erika me pita. ‚‚Da,naravno!" Pozdravimo se i ona me poljubi u obraz.Zaustavim taksi i kažem mu adresu moje kuće.
Otključam vrata kuće i Fluffy srećno skoči na mene. ‚‚Hej,kuco!Čekao si me,ha?". Kažem mu dok ostavljam ključeve na malu policu u hodniku i zatim izuvam svoje starke.Srećno zalaje i ja se osmehnem.Uđem u kuhinju kako bih sipala vode Fluffyju.Odem u sobu i presvočem se u sivi komplet trenerke u kojoj uobičajno trčim sa Fluffyjem.Zakačim povodac za njegovu ogrlicu i izađem zajedno sa njim iz kuće.
Trčimo sve do obližnjeg parka, gde sednem na klupu i pustim Fluffyja da malo trčkara po parku.Fluffy je moj najdrži čupavi psić.Uzmem jednu osušenu grančicu i bacim mu je. ‚‚Donesi!" On potrči za njom i donese je. ‚‚Daj flufy!" Pokušavam da mu otmem iz usta ali on otrči. Postanem i previše umorna da trčim za njim i legnem na travu.Ubrzo on dođe i počne da me liže po licu. Smejem se a on laje. Primetim da počinje da se smrkava i uzmem povodac da ga vežem želeći da odemo kući pre mraka.Odjednom, kada mu se približim on zalaje i potrči. ‚‚Fluffy,vraćaj se ovamo!" Trčim za njim i uđemo u neki mračni prolaz.Primetim neku senku sa druge strane prolaza. ‚‚Fluffy,nevaljala kuca,stani!" Noć je već pala zajedno sa gustom maglom.Do malo čas je bilo tako vedro, čudno.Fluffy stane i počne da reži na senku koja nam se približava.Zakačim povodac za njegovu ogrlicu. ‚‚Imam te!" Kada nam se senka tj.plavokosi dečko približi Fluffy prekrije nos šapama i legne. ‚‚Noelle Brendson?" Kako mi zna me? ‚‚Da li se poznajemo?" Pitam ga. ‚‚Ne,još uvek." Ne još uvek? Šta mu to znači? ‚‚Ko si ti i kako znaš moje ime?" Sve je jezivo ova magla, mračni prolaz samo on ima tako umirujući izraz lica i njegove oči...Nikad nisam videla tako plave oči. ‚‚Ja sam Niall Timbert.Možda će ti ovo biti uvrnuto i nećeš mi verovati, ali ti si anđeo,baš kao i ja." Anđeo? ‚‚Jesi ti normalan?Idi nađi nekog drugog za zezanje." Ironično se nasmejem i krenem da idem, ali me on uhvati za ruku. ‚‚Hoćeš da ti dokažem da jesi? Da ja jesam?" Nasmejem se sarkastično . ‚‚Hoću!"  ,,Tvoji roditelji su poginuli u saobraćajnoj nesreći. Preživela si samo zato što su te anđeli sačuvali.Čekali smo da napuniš 19. da bi mogla da budeš sa nama.Kada su te ostavili u životu čekali su da vide kako ćeš se ponašati, hoćeš li biti i dalje dobra uprkos svemu ili ćeš postati hladna i drska.Da si postala ovo drugo ne bi više bila ovde.Ubili bi te jer ne žele crne anđele." Okej, ne znam šta on lupa, ali kako zna za moje...moje roditelje? ‚‚Ćao!" Kažem ali on ne pušta moju ruku. ‚‚Ćao!" Još jednom glasnije i naglašeno ponovim.Ispruži onu drugu ruku i neka plavkasta svetlost se zakovitla oko Fluffya i podigne ga u vazduh.Zatvorim i otvorim oči ali to se i dalje dešava.Spusti ga na zemlju. ‚‚Jel ovo dovoljan dokaz?"  ‚‚Ne moguće!Sanjam!" Kako je ovo moguće. Zar ovo uopšte postoji? Zar nisu anđeli samo mitska bića?Još jednom se blago uštinem za ruku ali on je i dalje tu.Otrgnem se i krenem da trčim zajedno sa Fluffyem.Ali on se samo stvori ispred mene.Krenem u nazad.Ali on me uhvati za ruke.Drhtim.Ne znam da li od zime ili od čega već. ‚‚Hej,nemoj da se plašiš nećemo ti ništa učiniti.Samo pođi sa mnom." Umirujuće mi govori. ‚‚Ne plašim se." Odgovorim odmah.To je i tačno, ne plašim se. ‚‚Ali neću nigde ići, zato možeš odma' da ideš i radiš šta hoćeš ali ja ne idem nigde razumeš?" Preokrene očima.Ispruži ruku ka Fluffyju i opet se pojavi ta plavkasta svetlost i on nestane.Šta? ‚‚Gde si ga odveo?!Vraćaj ga ovamo?!Pusti me!" Počem da se opirem. ‚‚Teleportovao sam ga tvojoj kući, biće dobro, a ti ideš samnom." Uhvati obe moje ruke i oko nas se zakovitla šljokičava svetlost.Odjednom se nalazimo...Gde smo?Pod je beo isto kao i zidovi.Osećam se kao da smo u nekoj ludnici.  ‚‚Dobro došla!" Čujem glas iza sebe i okrenem se. Ugledam plavokosu ženu, ako je tako mogu nazvati,sa velikim belim krilima u prelepoj dugoj, bež haljini. Mora da sanjam. Hoću da se probudim! ‚‚Gde sam ja?Šta hoćete od mene?" ‚‚Trenutno se nalaziš u WH.White Home.To je mesto gde žive svi anđeli." Pogled mi beži po prostoriji.U njoj ima samo ogromni sivi sto sa mnogo stolica oko njega i...Zapažam metalna vrata. ‚‚Tuda nećeš moći da izađeš. ''Pogledam u nju. ‚‚Povešće te Niall kasnije da vidiš sve tamo, a sad me saslušaj.Možete da sednete." ‚‚Neću ni u obilazak, ni da sednem, ni da slušam, samo hoću da idem kući!" Viknem. ‚‚Moraćeš da naučiš kako da se vratiš u svet i od sada je ovo tvoja kuća." Izvuče jednu stolicu i sedne, isto to uradi i Niall. ‚‚Niall ti je verovatno već rekao da smo te mi sačuvali, da si ti preživela zahvaljujući nama.Od sada si anđeo prvo pravilo je da nikome ne smeš da govoriš šta si.'' Odlučim da sednem. ‚‚Šta će biti ako kažem?" Pitam. ‚‚Otići ćeš na suđenje i verovatno će ti kazna biti smrt." Hladno kaže. ‚‚Niall će te učiti svim stvarima.Naučiće te šta treba da radiš kako da koristiš magiju.Pomoći će ti kada tvoja krila budu počela da rastu.Oh da, jesi li primetila poslednjih dana neki svrab, peckanje ili crvenilo na leđima?" Bože, ovo je stvarno. ‚‚Uh...Svrab i blago crvenilo." Ona pogledaju Nialla a zatim vrati pogled na mene. ‚‚To su prvi znaci da će početi da ti rastu krila.Kada tvoja krila izrastu moći ćeš sama da se teleportuješ u WH, a za sada moraš sa Niallom.Tvoj prvi zadatak je mnogo veći i teži nego što inače dajemo početnicima ali za svo ovo vreme, dok smo te posmatrli shvatili smo da ti to možeš. Pitaj nas šta god te zanima." Mislim da ću se srušiti.Kako se ovo dešava?Da li je moguće da je ovo stvarnost?Posle nekoliko minuta razmišljanja pitam je: ‚‚Ko ste vi?Kakav će to biti zadatak?I da li anđeli umiru i sve je isto kao i kod ljudi ili nije?" Blago se osmhne. ‚‚Ja sam Melanie Timbert,glavni anđeo ovde.Ovde sam najduže od svih i znam sve o anđelima.Anđeli umiru isto, ali žive mnogo duže i izgledaju uvek mlađe nego ljudi.Skoro je sve isto kao i kod ljudi,  ali ti ćeš osećanja osetiti mnogo jače nego ljudi. Znaš kada si tužan i boli te nešto u grudima tebe će mnogo više, kada osetiš leptiriće u stomaku osetićeš ih mnogo jače i tako je sa svim osećajima. Tvoj zadatak će biti da vratiš jednog dečka na pravi put.Kada je bio manji njegovi roditelji se nisu dobro slagali.Njegov otac je tukao njegovu majku.Ona je na kraju uspela da se razvede od njega.Sa 15. godina upoznao je devojku,voleo ju je jako,više od bilo čega na svetu, ali ona ga je prevarila,iskoristila i ostavila.Slomila mu je srce od tada on je zao, hladan, loš prema svima, sa svojom majkom skoro da i ne razovara a pre ju je tako voleo." Oči mi se skoro napune suzama. ‚‚Želim to da uradim.Volim da pomaže ljudima.Uvek sam volela." Blago se nasmešim i ona takođe. ‚‚To je zato što si anđeo i imaš to u sebi.Zanima li te još nešto?" Odmahnem glavom. ‚‚Trenutno ne." ‚‚Ako te nešto bude zanimalo pitaj Nialla.Sad će te odvesti u svet a sutra ćeš doći da obiđeš WH." Ustanemo i on mi uhvati ruku. ‚‚Još nešto Niall će biti sa tobom od sad skoro stalno, mozda ponekad prespava kod tebe." Pogledam u njega pa u nju. ‚‚Idemo." Uhvati mi ruku.Bože mogu da se zakunem da mu je Melanie nešto.

The AngelWhere stories live. Discover now