Tajna ljubav 🔚 UREĐUJE SE

"Ona zna..."

Helena

Masirala sam sljepoočnicu zbog proklete migrene koju sam imala čitavu večer. Ostala sam raditi noćnu smjenu jer je puno posla bilo kao i ostalo. Oliver je kao arhitekt bio uvjek tu,a na kraju je došao kod mene u ured i želio da odemo kući,ali ja nisam htjela. On je onda bio propovijedao pa odlučio ostati sa mnom. Kao i ja bio je u svojim oblacima tako da smo razgovarali samo kada smo trebali. Temu o ilegalnom poslovanju nismo niti spomenuli kao niti načeli,a trebali smo pričati o tome što će se desiti ako inspekcija upadne. Agatha je navraćala samo kada smo je tražili kavu.

-Imate puno posla?-Ryan se pojavio na vratima raščupane kose i izvučene košulje iz hlača. Barem je on u ovom ludilu zadovoljen. I da uopće me se ne tiče di je bio.

-Što su tebe mačke drapale?-Oliverovo pitanje me nasmije.

-Ne znam na koje točno mačke misliš.-Ryan govori gledajući zabrinuto u moje lice.

-Znaš ti dobro braco na koje ja mačke mislim. Gdje si bio i sa kim si bio?

-Olivere dosado tebe se to ne tiče.-Ryan ga presjeće.

-Mhm...mogao si barem doći pomoći oko posla. Vidiš netko isto mora riješiti ova sranje od papira.-Oliver kaže ispijajući gutljaj kave.

-Nisam znao da ste još uvijek ovdje. Portir mi je rekao,a Agatha isto očajno izgleda kao i ti Helena. Možda bi trebala otići kući odmoriti se.-Ryan sjeda nasuprot Oliveru i uzima neke dokumente sa stola.

-Nakon onog sranja danas ne ide mi se kući.-kao i zbog toga što Aarona nema ovdje. Ne mogu ga zagrliti niti poljubiti. Već mi toliko fali.

-Ne vrijedi pokušaja Ryan. Ja sam joj nekoliko puta napominjao,ali neće tvrdoglava žena.-sarkastično Oliver nastavi.

-Isuse ajde malo zašuti. Čim progovoriš tlak mi digneš.-lupim onom olovkom od stol.

-I ja tebe volim Helena,ali samo da znaš odurno izgledaš kada se ljutiš bez razloga.-nasmijem se njegovoj opasni. Bože kao brbljava žena je. Ne želim znati kako je Agathi sa njim kada on jednom otvori ta svoja usta.

-Ljudi ja više ne mogu. Ja stvarno želim kući što prije. Mislim da ću pasti u nesvijest.-evo i Agatha koje se pridržava na štoku od vrata.

-Idi ljubavi...oćeš da te odvezem u stan?-Oliver ju pita ustajući već spreman.

-Odvezi je za svaki slušaj jer nije pametno sam ići ulicama Londona u tri ujutro. Danas postoji svakakvih ljudi.-govorim dok pažljivo čitam papir na kojem sam stala.

-Laku noć!-mahne nam i ode zajedno sa Oliverom.

Iskoristim priliku i dobro proučim Ryana. On isto izgleda zgaženo i umorna. Svakim danom sve se više udaljava od Olivera i mene. Onda se ja pitam trebam li nešto znati.

-Ryan?-ispustim olovku iz ruke,a naši pogledi se susretnu.

-Očemo po kavu?-pitam ga već ustajući. Nisam niti popila ovu što mi je Agatha donjela,ali nema veze. Krene za mnom prema čajnoj kuhinji gdje si inače radim kavu jer ne volim iz automata. Odložim dvije šalice koje sam uzela iz ureda i stavim u kuhalo vodu.

-Ne izgledaš baš najbolje.-kažem mu dok ga promatram. Prstima prođe nervozno kroz kosu i odmahne glavom. Budala neće da mi kaže u čemu je problem. Ajme,što mrzim izvačiti riječi iz ljudi. To mi je nešto najgore. Ona Nicole je kriva za sve. Sljedeći put ću joj počupati plavu slamu sa glave. Kada sam živčana nisam baš sva svoja. Eh geni!

-Pričaj sa mnom Ryan. Znaš da mrzim kada moram iz tebe nešto izvačiti,a znam da ti je potreban.-od odmahuje glavom u kao malo dijete.

-Kao prvo popravi tu košulju,znaš da mrzim kada su tako muškarci razdrljeni kao da su bila na cetrifugi. Kao drugo stvar je u onoj sponzoruši je li?--uspjela sam ga barem malo nasmijati.