Čuvati Tebe od Sebe 🔚🔚🔚 5.DIO SERIJALA "MOĆ KLOŠARA"

4

Čim sam stisnuo kvaku primjetio sam da nije zaključano. Instinkt me nikad ne vara, ali jebena bomba? To nisam ni u snu očekivao. Nju žele mrtvu jebote! Adelina je ispod mene jer ne znam kako sam uspio da je ubacim u lift i spustim nas par spratova niže. Okidač koji je bio zakačen na vrata davao je svega minut ili dva. Sigurno je cijeli sprat demoliran. Adelina se sva trese , ispod ruke koja pridržava njen struk osjetim vlagu. Jebote ona je sva mokra od znoja. Podignem glavu , a ona kao jagnje nešto mrmlja u sebi.

"Hej , hej !! Dobro smo , ne brini! "

Ne reaguje!

"Adelina jesil dobro?"

Znoj joj je orosio čelo!
Pa jel' moguće da je ovako od šoka koji je doživjela ?
Podignem je i smjestim da sjedne i podignem joj glavu tako da joj je više ja čuvam nego što je ona to sama sposobna.

"Bojim se ... Ja .. Van .. molim te van!"

Uspijeva nešto da kaže jedva čujno jer tako teško diše da mi se čini da se guši. Boja njenog lica je žuta!

"Prošlo je , ja sam tu nema te čega biti strah!"

"Strah me lifta!"

Jeboteeee pa boji se zatvorenog prostora. Pa i maloprije je teško disala kad smo se penjali. Čuo sam to.
Šta da radim?

"Klaustrofobična si?"

Glavom potvrđuje moje nagađanje!

"Stiže pomoć ne brini. Ja sam tu! Ništa se neće desiti! "

Ne reaguje ni na to. Nemam ni vode niti čega da je osvježim . Nadam se da se neće onesvijestiti. Uzimam mobitel i nazovem Raleta.

"Kaži drug!"

"Rale bomba eksplodirana u Adelininoj zgradi! Tačnije njen stan ! Obavijesti policiju i odmah nekog da nađeš da nas oslobodi lifta. Zaglavljeni smo u njemu i Adelina ima napad panike jer je klaustrofobična!"

"Jestel ozljeđeni? Jebote pa jel' to Ragmi bombu postavio?"

"Nismo ozljeđeni, jebeni ludak je želi mrtvu! Istraži sve i oslobodi nas lifta. Šta ja znam o klaustrofobiji!"

"Odmah!"

Odložim pištolj i uhvatim je i smjestim sebi u naručje. Ne znam što bi drugo mogao učiniti za nju. Njena glava se smjesti na moje grudi, a ona uopšte nije svjesna svog položaja. Nije svjesna da mi sjedi u krilu kao mala djevojčica koja se boji spavati sama ili još gore kojeg je prepao veliki pas. Šta ja znam o malim djevojčicama? Ja sam rastao na ulici!

"Biće sve ok , smiri se . Rale će nas izvući odavde!"

"Bakire nećemo ostati cijeli dan i noć tu!"

" Ššš ne , ne brini!"

Jebeno nemam blage veze koliko ćemo ostati niti koliki je kvar ! Majstori kao majstori. Nikad ih nema kad treba. Mada ona živi u dobrom kvartu , nadam se da dobro održavaju ovu zgradu.
Praveći krugove i pritome mazeći je po leđima ona i dalje teško diše ,ali kao da se malo i smirila. Nemam pojma jer nemam hrabrosti je pomjeriti. I dalje je sva mokra od znoja , njena majica je natopljena , kao i moja sada od nje. Nikad ne bi pomislio da bi mogla da se boji zatvorenog prostora. Čini se jaka i stabilna, samo ko je ustvari danas ono čim se predstavlja? Sve same maske oko nas. Svi žele da izgledaju da su dobro , jaki i sretni. Ona je tako .... Ne želim da razmišljam previše. Previše misli, previše gluposti!!!

Prolaze minute možda i sati nemam pojma.  Opustila se i njeno disanje je sad dosta normalno sa ponekim jecajem kojeg ja umirim sa jednim "ššš" .  Blago osjetim utrnulost lijeve ruke jer se naslonila  cijelom težinom na nju . Nisam je želio uopšte opterećivati pričom . Moja ruka i moj stisak su joj davali podršku. Prvi put da mi se ovo dešava . Jebote  pa prvi dan i odmah bomba. Čujem mobitel i vidim nepoznat broj . Ja se ne javljam na nepoznate brojeve, ali neko je uporan. Sad nije situacija za moja pravila.

"Halo!"

Neko udahne zrak  i ne pušta glas. Adelina je mirna!

"Halo ko je to?"

"Izgleda da imaš nešto što ja želim!"

Nemam blage veze ko je jer mu je naglasak čudan i nimalo prijatan!

"Kao na primjer šta ?"

"Adelina je moja i ukoliko je samo dotakneš kako ne smeš mrtav si!"

"Pogađam ti si lik koji joj je raznjeo sta n bombom? U prevodu hoćeš da je ubiješ? "

"Nije trebalo tako da bude! Znaš li ti s kim razgovaraš?"

"Zaboli me kurac ko si iako vrlo dobro znam! Neko koga ti smatraš svojim meni sjedi u krilu jer je jebeno izbezumljena od straha u zaglavljenom liftu! "

Čujem da udiše i izdiše vazduh i osjećam ljubomoru u njegovom glasu. Pa šta je s ovim likom , on nju želi fakat?

"Nisam hteo da je ubijem i odmah da je pustiš! Znam ko si i drago mi je da si bio tu  kaži  joj da nije trebalo biti tako!"

"Ne zanima me odnos između tebe i nje i ja sam tu da je štitim. Između ostalog od tebe na prvom mjestu!"

"Ti nemaš pojma s kim razgovaraš ! Pronaći ću te i onda neću biti ovako ljubazan!"

"Tu sam ja u liftu čekam te! Zaglaviio sam tu spašavajući život jednoj dami koju je htio neki lik očigledno ubiti!"

Prekinem vezu jer me ni najmanje ne dotiču njegove prijetnje!

"Hej jesi tu ? Adelina ?"

Podigne glavu i vidim suze koje liju . Kako nisam primjetio da plače!

"Spavala sam s njim! Prevarila Edina! Bila sam pijana i desilo se! Nisam znala ko je !! Pokupila sam stvari i pobjegla iz hotela! Od tad me smatra svojom! Želi me i na sve načine pokušava da dođe do mene. !"

Znao sam da se nešto više krije iza ovoga. Zašto mi neka iglica razočarenja se zabode u um, možda i u neko toplije mjesto?Nisam siguran.??!!

"Ne moraš to dijelit sa mnom! Ne tiče me se! Predosjećao sam da postoji nešto više iza ovoga!"

Ona se ispravi i ustaje i sjedne do mene. Nije prijatno nimalo! Navikao sam se!

"Hvala ti ! "

"Za to sam plaćen ne brini!"

"Nisi plaćen da me maziš po leđima i tješiš!! Nisi plaćen ni zato da me smiriš nakon napada panike , a to niko nije uspio do sad! Čak ni moj psiholog! Još uvijek sam s tobom zatvorena i prvi put me nije strah, a ti si stranac!!!"

Njene oči su staklaste i natečene od plakanja, sa razmazanom maskarom, a usne izgrižene zubima vjerovatno od nervoze! Dobile su bordo boju. Ova žena je prelijepa i kad plače. Razumijem Ragmija donekle ,vjerovatno da sam i ja na njegovom mjestu bio isto bi uradio.
Čujem lupanje i znam da su majstori blizu da nas izbave odavde. Postaću i ja klaustrofobičan!

"Drago mi je da se osjećate sigurno! To je najmanje što sam mogao! Evo ih brzo će nas izbaviti!"

"Hvala Bakire i moj otac ne zna za mene i Ragmija!"

Mogao sam i mislit!

"Pričst ćemo o tome!"

Otvore se vrata i hvala Bogu ugledam Raleta koji je zbunjen u potpunosti! Isti sam ti Rale! Zbunjen je namanja riječ kojom bi se izrazio!!!

Večeras je Noć Kadr. Jedna noć koja je vrijednija od 1000 mjeseci!  Noć sudbine! Svima koji vjeruju želim da im se ispune sve želje . Da vam se ostvari i ono što mislite da nije ostvarivo. Laku noć 💋💋💋💋💋

Dzanyna ❤️❤️❤️❤️