134. Dio

294 6 0
                                    

Mateo Pov
-Nakon što sam to izgovorio Danilo se samo nasmijao, glasno.
JA: Što je smiješno jebote? Šta je smiješno tebi?!
DANILO: Vrlo je zanimljivo zapravo, na početku izgledao si vrlo moćno, imao si ženu dijete i posao koji cvijeta. Život za poželjeti. A tako je malo trebalo da ti ja sve to uništim.
JA: Zar se nimalo ne kaješ? Taj metak je bio namijenjen meni, a njime si usmrtio ženu koju si volio a nikad ju nisi mogao imati.
DANILO: Tko kaže da ju ne mogu imati?
-Odjednom se i Vuk ustao sa stolice, i zbunjeno pogledao u njega.
JA: Ti, ti, ti hoćeš reći da je Mmarija živa?
DANILO: Ti mi reci, ti si ju držao u rukama dok je umirala
JA: Ali pogodio ju je, točno u srce, vidio sam to
DANILO: Znaš nisam ti ovo mislio nikada reći, ali baš nikada, ali obožavam te gledati dok se patiš. Da, htio sam te ubiti i moj čovjek te je trebao ubiti, ali naravno ona je morala primiti taj metak,zar se nikad nisi pitao zašto lijes nije bio otvoren?
JA: Ali rekli su da su njeni roditelji tako tražili
DANILO: Kada pogrebnicima daš dovoljno para reći će što god ti hoćeš, oh tako si lako odustao od svake nade da je ona živa
JA: Što si joj učinio?!
DANILO: Hmm, pa sve je moguće

Crno srce - ZavršenaWhere stories live. Discover now