Kad uđem u sobu, broj 38, koja će praktički biti moj dom ugledam neku curu, dosta smirenu bar je meni tako izgledala, odjevenu u bogataške krpice kako sjedi na krevetu i vadi svoju odjeću iz kofera.
"Ooo hejj."-kaže sva nasmiješena pa mi pruži ruku koju prije toga obriše nekim ubrusom. Nabacim osmjeh pa ja njoj pružim ruku-"Ashley Henderson, ti?"
"Alexis Sky Corson drago mi je."-pokušavam biti pristojna iako bi joj najrađe počupala svu kosu. Toliko je plava da joj boja uopće ne stoji na njenu preblijedu kožu koja je stvarala jednu zajedno sa kosom. Ali muški takve vole zar ne?
"Sestra Carlosa?"-upita iznenađeno. Zakolutam očima, pa joj okrenem leđa i stavim stvari na krevet koji se nalazio nasuprot njenom pa pogledam u bijeli zid koji bi je najradije stopila sa njom da nestane zauvijek-"Čovječe trebala bi biti ponosna na to on je najpoznatiji i najzgodniji frajer na cijelom koledžu zajedno sa Harryjem. Ahh."
"Kako ti to sve znaš, zar ti ovo nije prva godina ovdje."-upitam je začuđeno.
"Curo, svi sve ovdje znaju."-kaže i nadoda-"Pazi se Harryja, veliki ženskaroš. A sad obuci tu školsku odjeću samo što ne zvoni."-bacim odjeću pa počnem panično otvarat vrećicu sa pokretima punim mržnje. Ne znam zbog čega, ali osjećam sam se očajno i povrijeđeno. Kao da je rekla nešto što nisam htjela čuti. Možda je.
...
"...Što znači osobe kojem sam pročitala idu zamnom to je 1 godina i biti će u učionici 1 na prvom katu, onda ide 2 koja se nalazi također na prvom katu u učionici 2. 3 i 4 godina je na drugom katu u 3 i 4 učionici po pravilima. 5 godina je ove godine u laboratoriju. Sada 1 godina zamnom."-uspričala se neka žena, nije stala. Predvorje škole brzo se ispraznilo, a učionice su uskoro bile puno. Kad su svi posjedali i našli "svoje mjesto" nastao je muk.
"Dobar dan. Ja sam vaš kondinatorica Helen Keller Williams; što znači za bilo koje sranje..khmm"-zakašlje se i nastavi-" obraćate se meni. Svi ste već odrasli imate dovoljan broj godina i mislim da bi trebali funkcionirati...."
"Alex..Alexis.."-čujem nekoga u pozadini pa se okrenem. Bila je to Ashley. Klimnem u znak da sam je čula, pa ona šapne.
"Hoćeš večeras do mene spremam neki party za dobrodošlicu?"-klimnem u znak potvrde pa se okrenem natrag na ovu Helen Keller nešto tako. Možda i to nije loša ideja party? Ali zar nisam svi iz udaljenih mjesta kako cu doći do nje. Hmm ako hoće da dođem neka se i pobrine za to...
...
"I što kažeš na prvi dan?"-pita me Ashley dok hodamo prema stolu u kantini sa pladnjem koji je u nje skoro prazan, a moj pun hranom.
"Hmm ništa posebno."-pogleda me zbunjeno pa sjedne-"Mislim škola je donekle ok. Ali raspored ne da je sjeban nego sranje, osobe su bez veze, mislim jedino i sa tobom pričam. I kakav je to sat pjevenja?"-pitam pa dobacim papir na kojem je popis rasporeda.
"To je kao izborni predmet kojeg možeš izabrati ako nisi toliko uživljen u znanost. Na taj predmet idu svi zajedno od 1 do 5 godine."-klimnem glavom ispijajući sok-"Kakav ti je glas?"-pita pa zagrize sendvič.
"Mah,"-mahnem rukom pa nastavim-"Kakav party pripremaš i kako misliš da dođem do tebe. Gdje ti uopće živiš?"
"Tu u Londonu. Ali tatina sam maza napravi sve što poželim pa tako sam i završila u domu, a mogu dolaziti bilo kojim prijevozom, stigla bi na vrijeme za nastavu. Jednostavno želim malo više slobode."-nasmije se.-"Ti se ne brini imaš organiziran prijevoz samo budi spremna u 19:00 ispred škole i to je to."-nasmiješi se i namigne-"I da curoo, ne brini zbog rasporeda. Kad si već ovdje uživaj, upoznaj nove ljude i proživi najbolje godine svog života."
Većinu popodnevnog vremena provela sam u sobi (a što bi trebala raditi na mjestu ma kojem ne želim biti), uređivajući je onako kako meni paše.. Koja zvijezda na zid, zavjese tamno plave boje i tako... Da promjenim ugođaj ako sam već na ovom prokletom mjestu hoću da se osjećam kako treba. Iako ne to nemoguće.. Ashley kao da je nestala.
...
19:00
Zatvorim sobu, zaključam pa povučem usku crnu čipkastu haljinu u kojoj se nisam baš najbolje osjećala pa krenem prema izlazu. Škola ima visoki nivo zaštite pa sam prije toga morala zvati mamu kako bi potvrdila školi da ja izlazim večeras na njenu odgovornost. Pozdravim portira laganim smješkom pa pokušam pri izlasku pokazati samouvjerenost.
"Ashley!"-poviknem kad ugledam Carlosa u zagrljaju sa njom-"I što ti radiš ovdje?"-pitam i pogled usmjerim prema predivnim Haroldom.
"To se na mene odnosi?"-upita on i pokaže prstom na sebe-"Pa ja bi trebao biti tvoj vozač."-a onda pokaže na jebeno dobrog crvenog range rovera.
"Ne kretenu pitam brata."-kažem histerično i zaključim da je pogled bio nepotreban i glup.
"Pa ja sam ovdje sa svojom curom."-pohvali se gospodin pa poljubi Ashley u tjeme.
"Ashleyy?!"-pogledam je pa se zamalo izbljuvam ispred njih-"Ti i ja moramo pričati."-kažem Carlosu pa ga povučen iz njenog zagrljaja na drugu stranu.
"Što radiš budalo?"-pitam pa se uhvatim za tek opranu i ispeglanu kosu.
"Idem sa curom na party dobrodošlice."-kaže ugrize usnicu i pogleda na Ashley.
"Iskorištavaš je. Od kada se 'u vezi'? "-kažem i prekrižim ruke.
"Od danas...Što ti znaš, samo tako mi uđeš u život i upleteš se u sve. Ti me ne poznaješ uopće."-kaže i krene prema Ashley.
"Da upravo tako Carlos."-stane i nastavi slušati-"ne poznajem vlastitog brata sa kojim živim punih 18 godina. Nisi mi jasan pa ti si potpuno druga osoba nego što sam ja mislila."
"Bok Alex, idemo Pikice."pogledam u njega pa krenem prema Haroldu i ponovnim
"Pikice?"
"Da uglavnom takve nadimke daje svojim curama. Mah čudna je on biljka."-pogled mi opet skrene na njih, a oni uđu u crni BMW pa mi polako nestane trag.
"Hoćemo mi?"-otvori mi vrata auta, a ja pogledam u njegove hladno zelene oči koje su me odmjeravale od glave do pete pa opet tako po ko zna koliko puta.
Uđem iako nebi trebala. Bojim ga se baš kao i brata. Brzo izvadim mobitel iz crne torbice te ga pripremim u slučaju da mi zatreba. On uđe namigne mi pa krene.
"Bojiš se?"-pita, a ja se namjestim na sjedalu.
"Čega?"-nesigurno se nasmijem.
"Mene."-možda.
___________________________________________
Evo za one koji čitaju... :)
