Geliofobia

PRVI DIO

Ustala sam iz kreveta i stala pred ogledalo. Kaziprstom sam prislonila na obraz i lagano povukla prema gore. Pa sve jace. No nije islo. Osmjeh se nije htio popeti na moje lice.

"Odustani Mia."

"Ne mozes ti to."

"Nisi dovoljno snazna"

"Odustani."

Tihi zvukovi su kruzili prostorijom,jedva cujni sapat,a toliko bitan meni,dok je drugima nevazan. Toliko nevazan da ga ni ne cuju. A sa mnom je danonocno. Moj Sapat. Hladan dah za vratom.

"Odustani Mia."

Iz razmisljanja me trgnuo zvuk telefona.

"Bok mama."-zijevnula sam.

"Zdravo duso. Kako si? Trebas nesto?"

"Ne mama,dobro sam."

"Aha. Svrati kasnije do nas."

"Sumnjam,ali dobro. Bok mama."

"Bok duso."

Otkad sam otisla,mojom mami su se telefonski racuni dvostruko povecali. Zove barem 6 puta dnevno i ispituje glupa pitanja poput "Kako si?" I "Jel trebas nesto?". Svaki put odgovorim da sam dobro. I jesam dobro. Djelomicno.

Izasla sam iz zgrade i prosetala do najblizeg kafica,narucila kavu s mijekom,kupila kroasan i sjela u najmracniji kut prostorije.

*Niall Horan POV*

"Hvala Vam . Zadrzite ostatak."-rekao sam izlazeci iz taksija. Konacno. Irska. Gitaru sam prebacio preko ramena i usao u kafic. Narucio sam kavu s mlijekom i kroasan,te razmislio gdje cu sjesti. Pogledom sam obisao prostoriju,i vec sam mislio sjesti do prozora,kada sam u naj tamnijem kutu prostorije ugledao NJU. O kako je bila prelijepa. Smeđa pletenica koja je opusteno visjela s njezinog desnog ramena,plava traper jaknica,oci zelene kao... Kada bolje razmislim,nema tog predmeta s kojjim bi je usporedio. Bila je tako cista,tiha. Kao najljepsi cvijet na livadi. Tako ekscentricna,posebna. Da vjerujem u ljubav na prvi pogled,rekao bih da sam se zaljubio.

Prisao sam joj.

"Hej moje ime je Niall Horan,imam 18 godina,a ti si?

*MIA POV*

"Ne dizi pogled."

"Rekao sam,ne dizi pogled!"

"Da se nisi usudila!!"

"Hej,ja sam Mia."-rekla sam to kao da je najnormalnija stvar na svijetu. A nije bila. Ne za mene. Koljena su mi klecala,usta su mi se osusila,ruke oznojile,a tlak porastao na 300. Imala sam osjecaj da mi je lice crveno kao paprika,te sam skrenula pogled.

'Mogu ovdje sjesti?"-upitao me je.

"Nemoj mu dopustiti! Poslusaj me!"-Sapat je ponavljao,krv mi se slila u obraze.

"NE!"-vrisnula sam.

"Oke,samo sam pitao..."

"Tako treba Mia."

Author's notes:
Eto,nova prica. Necu duljiti,ovo je samo uvod. Ako niste shvatili,recenice pisane kosim slovima 'izgovara' Sapat. Ostatak stvari ce se pojasniti u ostalim nastavcima,ko imate jos koje pitanje, pitajte. I eto ostalo je na vama,citajte. :-)
P.S. Znam da je kratko,ostali nastavci ce biti duzi:-)