Dok sam kuhala kavu, razmisljala sam o svemu. O djetinjstvu, prvoj ljubavi, školovanju. I nikako ne mogu dokučit kako život tako brzo prolazi. Znam, znam imam tek 18 godina i jos me svasta ceka u zivotu, ali opet, kad je tih 18 godina tako brzo proslo. Od male djevojćice u maminom i tatinom zagrljaju, izrasla sam u osobu potpuno samostalnu, koja se bori svim snagama za svoj zivot, i ne ide joj bas. Trenirala sam sve moguce sportove, odbojku, rukomet, nogomet, vaterpolo, tenis.. I di sam sad? Opet na istom mjestu, na dnu, sama bez ikog. Doduse tu je Martina, i sad Hazz, ali i dalje je prisutna ta samoća. Lakse je kad to nekom ispricas, kad se izjadas i kad te taj isti zagrli i kaze da ce biti sve u redu. Ali opet s druge strane, ne zelim nikoga zamarat svojim glupostima. Imam veliku potrebu svoje frustracije iskaliti na nekok, ali ne zelim da to budu Martina ili Hazz. U mom razmisljanju me prekinio Harry.
H:' Mislim da ti se voda pregrijala hahaha. Nije te dugo bilo pa sam dosao vidjet sta radis.'
'Jesam ti toliko falila?'- rekla sam to sa veeeelikim osmijehom
H:' Pa mozda i jesi'- zagrlio me je s leđa.
Okrenula sam se i gledala ga ravno u oci koje su me opijale. Nemoguce je opisati taj osjecaj.
'Harry, nemoj me krivo razumit, ali ja sam tek prije nekoliko tjedana izasla iz veze, i nisam jos spremna na novu, znas'
H:' Ne brini, ako treba, cekat cu te dokle god hoces'- bili smo na centimetar razmak i bas u krivo vrijeeeme na krivom mjestuu.
N:' khmm'
H(prevrnio je ocima):' Trebas nesto Niall?'
N:' Samo sam te htio obavjestiti da je Simon zvao i rekao da smo za dva sata kod njega SVI.'
H:' I to nije moglo pricekat minutu?'
N:' Pa zapravo, rekao je da i Michell mora ici'
'Molim?! Ne idem ja nigdje.'
N:' Harry, nazovi Simona i reci mu'
H:' Hocu, aj sad teraj u dnevnu '- poterao ga je
N:' I oce biti ta kava uskoro?'-nasmijala sam se
'Hoce'
Odgurnula sam Hazzu od sebe i odnijela im kavu. Martina i Niall sjedili su preblizu , nesto je tu bilo sumnjivo.
H:' Sta se vas dvoje radili dok nas nije bilo?'- podigao je obrvu
M:' Razgovarali.'
N:' Ustvari, sta to tebe zanima, sta ste vas dvoje radili u kuhinji?'
'Pravilu djecu, bokte. Zajebavam se, pravili kavu'
M:' Da da'
Cudna mi je Martina, cijelio vrijeme se smijeska, a i Niall nije skinio osmijeh s lica odkako smo dosli iz kuhinje.
'Sta je vama dvoje? Cijelo vrijeme se smijeskate?
N:' Zar se smijeskamo? Oprostite, sultanijo, necemo vise.'
Uzela sam mobitel i poslala Martini poruku: Kad oni odu, zelim sve od a do ž, u detalje sta se dogodilo :)
Niall je također uspio procitat moju poruku, te je napravio neku grimasu, na sto se Martina glasno nasmijala.
H:' Moramo krenuti'
N:' Okej. Onda vidimo se uskoro, ja se nadam.'-namignuo je Martini.
Otpratila sam ih so vrata. Niall je vec bio
odjurio dolje.
H:' Ovaj, vidimo se onda '
'Pa valjda ' - POOOOLJUBIO ME JE, NAAPOKOOOON. Zatvorila sam vrata i naslonila se na njih. Jedva sam se suzdrzala da ne vrisneeem. Kakva jebena sreca, nisam ovako bila sretna od osnovne skole.
Eo i sesti dio, I hope you like it. Uzivajte pingvini ,love yaa xoxo ❤❤❤❤
