PSYCHOTIC // Harry Styles//

''PSYCHOTIC'' -Chapter 20 'Dream'

Harry POV (Harryeva perspektiva)

Snazna glavobolja i jaka vrtoglavica mute mi pogled te svojim dugim prstima dodirujem hrapavi zid dok se oslanjam ramenom takodjer o zid dok mi sa svakim korakom nadrazuje kozu na ramenu.
Hodam do tamnih vatiju u mraku jedva podizuci teske noge dok mi je pogled jos uvijek mutan.U usima snazna zvonjava nadrazuje moje bubniće.Iritantan zvuk kao sum snaznih valova kao kad udaraju u stijene koje im sprecavaju daljnji put.
Zaboga Harry ovo nije istina ovo je samo san.Budi se prije engo li bude pre kasno. Ili je ipak pre kasno.Otvaram vrata dok mi jos crna boja prevladava u mojem pogledu.Palc snazan plac zacuje se iz podzemlja te ja krenem prema tom placu.
Odlednom podignem ruku da obrisem sav onaj znoj na selu te tek onda primjetim noz u svojoj desnoj ruci dok ga cvrsto drzim.Pokusavam opustiti stisak ali kao da netko na mojem desnom dlanu drzi dvije ruke te jednostavno ne dopusta da moj stisak oslabi te da ispustim stisak.Jacaji se smiruju te zacujem blagi i umiljati glasic. 
"Harry?" Anima dovikuje dok osjecam ogromnu tugu.
ne ,ne samo ona.Zato me toliko kaznjava.Ne samo ona.
"Anima?" Progovaram hrapavim glasom na ivici snage.
"Harry,nemoj molim te." preklinje dok se spustam lagano u mrak,sami mrak.
Nakon sto sidjem starim drvenim stepenicama trazim prekidac za svijetlo te nakon sto ga opipam pritisnem dugme te se podrum ovijetlji.Okrenem se prema desnom kutu iz kojeg dolaze drhtaji.
Ne vidim lice ali znam tu djevojku.Tu djevojku koja mi je promijenila smisao.Smiasao neceg.Jos otkrivam sta ali nikako da otkrijem cemu je dala smisao.Životu?Ne to bi ipak bilo pretjeano.Dala je smisao meni i mom postojanju rekao bih ali zar to nije isto kao i život.Ne bih rekao.
Mozda smiuje Edwarda.Niej se pojavio uzivo vec samo u snu i to me najvise muci.Ne zelim da bude tu kad je ona prisutna kao sto je sad.mada ovo bio san ne zelim da ju dira ni u snu a kamoli uzivo.
"Ljepotice." progovara iz mene covjek kojeg prezirem.Covjek koji mi unistava zivot.Covjek koji stvara od mene mostruma.
"Harry." jaca dok se pokusava podici ali lanci koji joj ogranicavaju to ponovo pada na pot dok glavom udara lagano u hladnjak na kojeg je do malo prije bila naslonjena u sjedecem polozaju.
"Ljepotice,nije Harry." kaze ponovno dok se ja borim navise sto mogu.Ajde probudi se Harry ne dopusti mu da te nadvlada.
"Harry." KOnacno pogleda u mene dok ugledam djevojku.Djevojku poluduge razbarusene kose sva umazana u prasinu sa tog kuta dok joj je duga bijela haljina poderana na nekim djelovima.A ruke? Ruke su joj pune krvi te lanci koji joj ne dopustaju da pomakne ruke ni noge ujeda joj mekanu kozu na rukama i nogama svakim njenim pokretom.
"Sad cemo se poigrati." progovaram dok pokusavam ispustiti ruku u kojoj se nalazi noz.Upiem najvise snage do sad ali ne uspijevam.Zacujem samo hrapav osmijeh Edwarda i nista vise.
"Molim te.." progovara Ania hrapavim glasom jacajuci dok su joj oci krvave i ono najgore.
Izgubile su sjaj koji su do sad imale.Plavi sjaj u njima,nestsao je.Nema sjaja sjaje se jedino zbog suza koje joj se neprekidno spustaju dok joj kvase lice.Usne su joj naotecene zbog napada njezinih zubiju te raskrvarenu desnu usnicu sisa svojim ustima te pokusava zaustaviti krv koja nepresatno curi iz nje.
"Ne srce,ne moli me.Nece ti pomoci.Nije pomoglo ostalim djevojkama nece ni tebi.Nisi" ti nista posebno vjeruj mi." oglasi se ponovno Edward u meni.
"Harry." jeca dok me doziva.
"Koliko ti puta moram reci da nije Harry.Edward srce,Edward je." progovara dok gasi svijetlo te se preblizava djevojci.

Naglo otvaram oci te gledam u mrak.Tama i mrak jedina svijetlost dolazi iz digitalnog sata prema kojem se okrecem.05:23. 
"Jos nije vrijeme za ustajanje." promrmljam dok se prisjecam sna.Sanjao sam razne stvari ali nista kao ovo.Nista sa Animom.Dobro priznajem imamo sam ponekad prljave snove sa njom ili sa nekom drugom curom,ali ovakvo nesto.Uvijek bi lice djevojke bilo prekriveno i nikad nebih previse paznje dodavao njemu u snu ali ovog puta.Kao da se slagalica spojila i jednostavno ne znam sta bih rekao.
"Uff.." Izdahnem te uzimam mobilni sa nocnog ormarica provjeraajuci da li je slicajno Anima odgovrila na onu moju danasnju poruku ali nista.Odluim napisati jos jednu poruku 
Prima:Moja doktorica <3
Mozda nije najbolje vrijeme ali trebao bih te vidjeti. xH