stelas99

Pitam se
          Podrazumijeva li se samo po sebi
          Biti usamljen subotom navečer
          
          I je li u redu i očekivano
          Prestati s onim što te čini (o)sobom čim pronađeš nešto
          Što ostavlja sličan osjećaj ekstaze nakon
          Što završi
          Ili te učini čovjekom voljenim bićem 
          I onda razruši
          Pa više nemaš ni što si imao prije
          A sve ono što si mogao imati probuši rupu unutar tebe
          U koju cijedi otpadne vode jedne ljubavi iz zbilje
          
          Nestanu li te riječi koje su prije svakodnevno tekle
          Samo na određen period
          Ili se rasprše u bespovratan mrak
          
          I s kime se može pričati o tome
          A da je besplatno
          I ne u nekoj sterilnoj sobi s umjetnim biljkama
          Okruglim foteljama koje se vrte i tepihićem
          I stolom između vas 
          Već onako
          Uz kavu i cigaretu
          Na terasi
          Uz mjesečinu
          Tango
          Riječima
          
          Ima li još takvih prijatelja
          Ili ih je sve
          Progutala glad
          

voljela bih kada bih barem na dan uspjela biti
          neusamljena
          24 sata da prođu u sreći što postojim i dišem i čovjek sam, jedinka na ovom ludome svijetu
          koja osjeća, koja upija
          svaki podražaj je novi mali treptaj stvarnosti
          što se razvlači po mojim bedrima
          istina, voljela bih da mi sada ljubi bedra
          to bi vjerojatno i riješilo problem
          kao nebrojeno puta
          ali svejedno, žudim da dočekam taj jedan dan
          u kojem neću čekati da prođe
          cijeli život
          
          misli koje prolaze kroz glavu kad sam sama ne bih poželjela ni najgorem neprijatelju
          kako ti samo tako dođe na um da si presudiš jednom za svagda a imaš sve
          i ova kvrga koja boli na dodir i dalje viče
          imaš sutra, iskoristi ga
          a tebi se jebeno ne da iz kreveta van
          
          okrivit ćeš kišu to je u redu reći će ti oni koji te vole
          a neće znati da ponekad pomisliš radije da ih nema da nikoga ne povrijeđuješ opetovano
          iz dana u dan, iz sata u sat uništavaš odnose koji te drže na površini
          
          i misliš da se krećeš zapravo stagniraš u mjestu i pokopavaš se, a za svaki korak naprijed unatrag napraviš barem dva
          
          a voljela bih zaista samo na jedan dan kada bih uspjela biti
          
          Neusamljena

Nova zbirka poezije na profilu, nastavak Utapanja, bacite pogled! :) 

Hej hej ako si voljna molim te baci oko na moj cover shop pa ako želiš napravim ti neki ili možeš pročitati moje priče. Zasad imaju malo nastavaka ali trudim se
          
          Hvala unaprijed

Napokon malo vremena za odmoriti se! Očekujte ovih dana i nove pjesme :))

Žao mi je što ne pišem i ne objavljujem, ali zbog obaveza na faksu stvarno ne stižem, poslije Božića se vraćam!! :)

Kako nas život uvijek iznenadi i kad pomislimo da smo sami u svojim borbama sjeti nas da samo trebamo malo pogledati oko sebe i naći ćemo podršku najbliže sebi. 
          Ne tjerajte od sebe ljude koji vas vole samo jer vas je strah da će vas napustiti ako pokažete da ste slomljeni!!! Priznati da ste loše nikada nije odraz slabosti već hrabrosti da se s tim suočite i pobijedite to i dok pišem ovo učim se vjerovati u svaku riječ! 
          Nitko ne može sam, nitko ne treba sam, ne sramite se reći da ste pali i da vam je teško, to je samo dokaz da ste ljudi. Padate, plačete, ne spavate, nosite sa sobom terete prošlosti i probleme sadašnjosti, ali opet ustajete, borite se, živite... i dok dišete i ne odustajete tu ste i izborit ćete se sa čim god da se borite, jer za sve postoji rješenje i sve prolazi, s vremenom postane lakše koliko god se sad čini teško ili beznadno ili nemoguće! Vjerujte u sebe i dopustite da vas najbliži pridrže jer svima nam u teškim trenucima treba oslonac.
          I još jedna stvar, nikada, nikada, nikada se ne sramite potražiti pomoć, iako ste skeptični, iako vas je strah, iz toga samo može izaći ponajprije olakšanje, a s vremenom i pozitivna promjena!

Toliko je malo potrebno da nas nešto podigne, a još koliko manje da nas to isto baci na pod i pritisne toliko da zaboravimo da smo ikada uopće stajali 

Jesen u suncu - najljepša jesen!

nekad stvarno pomislim kud je moja poezija otišla
          A tko je za to kriv??