Palo mi je na pamet da malo prelistam "Krniku", jer sam želela da pronađem malu dozu motivacije za pisanjem druge knjige, koja već neko vreme skuplja prašinu. Čak iako knjiga ne izgleda kako sam je zamišljala i čak iako bih je rado uklonila ili "obnovila", moram reći da sam previše ponosna na njen uspeh i na par veoma pozitivnih komentara, od osoba koje su pomno pratile razvijanje ove kratke knjige. Šesto sedamdeset pregleda je možda nekome malo, ali za knjigu koja se sastoji od osam stvarno kratkih delova, još uzevši činjenicu da sam pisac te knjige ja, osoba koja se i nije toliko proslavila svojim delima, ovaj broj je sasvim dovoljan kako bi me usrećio i dao neku nadu, da će neko nekad možda shvatiti poruku ovog dela, te će možda sasvim promeniti svoj pogled na sve, ili neko svoje mišljenje. Želim da vam se zahvalim što ste uopšte i bacili pogled na ovako kratku knjigu, sa piscem kao što sam ja. Lagala bih ako bih vam rekla da mi se ne piše ovako nešto ponovo, jer je baš suprotno. Uživam u pisanju kratkih knjiga, a još više u čitanji istih. Jer, možda jesu kratke, ali barem za sobom vuku stvarno jaku poruku. Planiram da opet napišem nešto tako, ovoga puta sa više opisa i života u pisanju, jer smatram da sam se koliko-toliko poboljšala u pisanju, u odnosu na vreme kada sam napisala "Krinku". Još jednom, hvala vam na podršci, previše mi znači. <3