kamen dobra i zla

1.Nastavak :JE LI TO STVARNOST

Prica vec pocinje...

Helen je bila djevojka prekrasne duge crne kose.Vjeruje u snove,cudesna bica i naravno u bajke.

PRVO POGLAVLJE. 1.DIO :JE LI OVO STVARNOST?

Helen je zivjela kod bake, jer su joj roditelji umrli kad je bila mala.Baka joj je rekla da mora vjerovati svome srcu,ali i da ono moze pogriješiti.Helen je imala mnogo prijatelja.Helen je krenula u skolu ali jedan telefonski poziv ju je uzrujao.Zvali su bolnicari da je baka umrla od teske bolesti.Helen nije znala za tu bolest,jer ju je baka vijesto krila.Helen je u tom trenu rekla:"Tako me je voljela,ali znam da me stitila."Helen je zbunjeno stajala i razmisljala sto ce sada sa sobom.Helen je odmah otrcala kuci.Iako je Helen bila punoljetna nije htjela ostaviti bakinu kucu i otici zauvjek.Helen je bila sama u kuci bila je znatizeljna pa je otisla do tavana.Gdje je baka skrivala svoje bogatstvo.Trazeci je pronasla skrinjicu u kojoj je bio papiric koji je izgledao kao oporuka.Citajuci Helen je shvatila da baka sve ostavlja njoj.Helen je sutradan otisla u skolu jer nije mogla podnjeti da ostane kod kuce jer nije htjela biti sama ,ali ovaj put nije s nikim razgovarala.Pod odmorom je hodala kao da nema nikog kao da je sama na svijetu. Odjednom se u trenutku nepaznje sudarila sa deckom kojeg nije uopce primjecivala.Bio je to Mark,decko s prekrasnim ocima i blistavim osmjehom.Helen mu rece:"oprosti,nisam te vidjela .Mark joj kaze :"Nisi ti kriva,ja sam trebao paziti."Helen tako zaljubljena,sretna odlazi kuci.Helen je u samoci legla u krevet.Helen:"Gdje sam ja ?"U snu je jecala i ugledala decka crne kose i plavim ocima.Helen je sutradan nije isla u skolu jer je bila subota.Odlucila je ici u setnju.Cijelim putem je razmisljala o snu, o decku koji se pojavio.Hodajuci Helen je susrela decka s prekrasnim osmjehom,Marka.Helen iznenadeno a i sramezljivo kaze:"Bok".Mark joj uzvrati pozdrav..."Nismo se dugo vidjeli".rece mu helen sa skrivenim smjeskom."Da,da od jucer" Mark kaze tihim tonom."Joj,nisam ti rekao ja sam Mark"."Oprosti nisam se ni prectavila ja sam Helen." "Gdje si krenuo"? Znatizeljno upita Helen."Paa..." Mark rece. "Ajmee..."Helen glasno rece."Sta je bilo"Mark preplaseno rece. "Zaboravila sam zakljucati kucu." Helen tuzno rece jer se mora rastati od njega. "Ako ti se tako zuri,odi."Mark tuzno rece."Idem,bok! Helen uzadhne i ode. Ona razmislja na glas "Pa kako sam to mogla zaboraviti,sigurno vec pljackaju kucu,dobro nemogu ukrasti toliko puno kad baka nije imala mnogo." Helen dođe kuci i sva u veselju kaze:"Dobro je ,sve je na svome mjestu."Helen je kao i obicno svaku vecer sanjala isti san.Isti decko isti glas.Jutro je doslo, a Helen se probudila sva u znoju...