4. Poglavlje

192 13 6
                                    

''Još ova haljina i to je to.'' Emily mi je dobacila plavu haljinu, a ja sam ju stavila u kovčeg i zatvorila ga. Uzela sam svoj plavi kovčeg, a Emily je uzela crni. ''Hvala Bogu, pa je kuća blizu.''

''Hvala Bogu! Ne bih mogla bez tebe sada izdržati.'' Rekla sam otvarajući vrata baš kad je Edward htio ući. ''Kuća je predivna, sviđa mi se.''

''Daj, da vam pomognem.'' Edward je uzeo oba kovčega i ponijeo ih niz stepenice. Kako on samo ima mišiće, šteta što mi je rođak. Zasmijala sam se na tu svoju misao. ''I meni se kuća sviđa, baš ima ono nešto.'' Edward je mlatarao svojom glavom tako smiješno da smo Emily i ja prasnule u smijeh.

''Hajde, idemo!'' Mama je zavikala na ulazu. ''Emily i Edward želite s nama ? Pomoći Lauri oko stvari?'' Mama je upitala sa osmijehom.

''Naravno!'' Oboje su rekli u isti tren. Sjeli smo u tetkov crni BMW džip. Vozili se kratkih 5 minuta i stali pred predivnom kućom.

Velika, bež boje, sa dva kata.Imala je predvorje i garažu pored. Mama je planirala kupiti auto. Bila je ograđena crnom ogradom. Ušli smo u predvorje i onda na vrata. Veliki ulazni hodnik vodio je u dnevni boravak spojen sa otvorenom kuhinjom prema predvorju. Pored kuhinje nalazila su se vrata iza kojih se nalazila smočnica. Uz stepenice, nalazile su se četiri sobe i dvije kupaonice. Savršena kuća za četveročlanu obitelj.

''Hajde, idi se raspakirati.'' Mama je rekla noseći kovčeg uz stepenice. Bolje rečeno mučila se s velikim kovčegom.

''Teta, daj ja ću. One dvije će Laurine, jake su.'' Edward je odmah priskočio mami u pomoć, te se nama pobjednički narugao.

''Hvala ti Edwarde.Prva soba lijevo, samo stavi pored ormara.'' Mama je rekla Edwardu i počela silaziti niz stepenice. ''Laura tvoja je druga desno.'' Nadam se da ima fin pogled, samo mi to treba navečer.

Dok smo se Emily i ja mučile s dva velika kovčega, Edward je mamin već bio odnio u njenu sobu i nas je čekao na vrhu stepenice. Uživao je gledajući nas kako se mučimo, cijelo vrijeme se smijao. Emily i ja smo ga ljubomorno gledale.

''Zašto ja nemam takve mišiće?'' Upitala sam Emily, a onda se samo nasmijala. Došle smo do vrha stepenica napokon i povukle kovčege u drugu sobu desno.

Plava soba, s radnim stolom u lijevom kutu, a pored njega polica za knjige, slike i uspomene. Krevet s svijetlo plavom posteljinom, a pored njega mali bijeli stolić. U desnom kutu se nalazio veliki bijeli ormar. Pored ormara se nalazio prozor a ispod njega sofa. Lijevo od radnog stola, stol s ogledalom i šminkom ispred njega.Baš onakva soba kakvu sam uvijek željela.

''Hajde, idemo te raspremiti.'' Emily je sretno skakutala po sobi. Prvo je legla na krevet, pa je otrčala do ormara, onda je sjela na radnu stolicu i vrtila se na njoj. Bila je kao mala nestašna djevojčica.

''Hajde Emily smiri se.'' Ja sam se zasmijala i pogledala kroz prozor. Sjela sam na sofu i počela vaditi stvari iz kovčega. Pogled je bio divan, park ispred sa drvećem i fontanom.

''Ja ću ti fino rasporediti sve ove knjige.'' Uzela je sve knjige iz kovčega koje imam i počela ih slagati na policu. Prvo je posložila sve knjige serijala Harry Pottera koje sam kupila prije dvije godine u Amsterdamu. Onda je uzela prvi i drugi dio serijala Igre Gladi. Suzanne Collins je bila jedna od najboljih pisaca, naravno poslije J.K.Rowling.

Ja sam uzela svoju odjeću i počela je slagati u veliki ormar. Haljine sam objesila na desnu, a jakine, kapute na lijevu stranu. Hlače sam sve posložila na policu pored haljina, a ispod njih sam stavila majice kratkih rukava. Majice dugih rukava i džempere sam stavila na lijevu policu kod jakina i ispod njih posložila svoje šalove. Sve ostale odjevne dodatke stavila sam u ladicu ormara.

Give me love <3Where stories live. Discover now