11

199 9 0
                                    

Danas sam ustala rano sa namerom da drzim čoporu kondicionalni trening i sve moraju da rade bez izvlačenja. Izasla sam iz sobe u pidzami sa sa zeljom da sto pre uzmem doručak i vratim se u sobu.
Posto je bilo negde oko sest ujutru ne verujem da ću nekog i sresti.

Silazim niz stepenice nečujnim koracima ne kako ih ne bi probudila već kako bih uzivala u miru i tisini.

Prolazim kroz dnevni boravak kako bih dosla do kuhinje, na mom licu već igra veliki smesak jer nema nikoga.

Ulazim u kuhinju i imam sta da vidim.
Sa lica mi odmah izbledi osmeh i skupim obrve, a on mi se samo nasmesi.Konj.
"Sta ti radis ovde?"
Pitam smorenim tonom sa dozom ironije
"Pijem vodu, ti?"
Da Bog da se zadavio sa njom
Pomislim u sebi pa se nasmesim
"Jedem"
Kazem srećno jer me idalje drzi ona zamisao od malo pre
"Jedes u sest ujutru?"
Pitao me pomalo začudjen
"Ne nego letim da jedem Skot imas nesto protiv?"
Pitam sarkastično na sta se samo osmehne
"Ćao"
Rekla sam nakon sto sam uzela pahuljice. Iskreno jako mi je nedostajala ovakva hrana.
Nije nista rekao samo mi je pahnu
Prevrnula sam očima i nastavila.

Nakon obavljenog doručka naravno u pidzami, ustala sam da se obučem za trening sada je oko sedam i idem da budim moj čopor imaće pola sata vremena i onda krećemo

"Zasto smo morale da ustajemo ovako rano?"
Pitala je devojka iz čopora nema veze sto ih ima deset i jedanaest sa Anom nisam im zapamtila imena. Niti se trudim iskreno.

"Imate obuku i trening, zato pozurite!"
Rekla sam ljuto jer ne volim kad me propituju.

A evo i njih sisli su Skot, Blizanci, Teo i Leo.
Ana je stala odmah pored mene jer idalje ima neresenog posla sa Skotom jos od onog dana
Tek sada sam primetila da sve moje vučice imaju crnu ili jako tamnu kosu
Sto me je nasmejalo jer ovako ulivamo strah u kosti.

Jos samo da nauče da se lepo bore i resena stvar.
Ali to će potrajati...

Posto imaju streljanu i teretanu sa svim spravama koje mi trebaju za obuku,biće mi zanimljivo sobzirom da sam uspela da se iznerviram od ranog jutra ovo će biti dug dan...

Skot je krenuo da prodje ali sam stala ispred njega pogigao je pogled i pogledao se skupljenih obrva.

"Danas i narednih par dana ne zelim da vidim nikoga u streljani i teretani!"
Rekla sam zapovednim tonom.

Malia se povukla par koraka i uhvatila za glavu, sobzirom da nije u mom čoporu a imam neku vrstu moći koju jos nismo otkrili, čekamo Skotovog strica za to. Ona i ostale vučice imaju glavobolju ili bolove kada se derem, dok moje imaju snagu i samopouzdanje naravno kada se ne derem na njih.

Liam se jos nije pomirio sa tim da sam ja glavna i krenuo je ljutitim korakom do mene, nevoli kad mu pati sestra zbog mene, ali staćes to je zivot.

Znala sam da me ne sme pipnuti i da proba neko od mojih će ga zaustaviti.
Tako da sam mirko stajala i gledala ga kako mi ljutito prilazi.

Stao je ispred mene i u sekundi podigao ruku da me osamari. Ana je iste sekunde reagovala i uhvatila mu ruku, ja sam se cinično nasmejala, a vučice su već bile u formi vuka spremne za napad.

"Da je nisi pipnuo!"
Ana je prorezala kroz zube koje je stegla od nerviranja.

"Vou, vou, vou smirite se svi Liam otstupi!"
Rejao je Skot oprezno
A Teo ga je povukao nazad čim mu je Ana na moje odobrenje pustila ruku.

Nisam rekla da se uvek slazemo sa njima, mi bi smo do sada otisle ali ne mozemo jer čekamo Skotovog strica
A i vučice ovde me stalno mole da ostanem tako da se ni nebunim previse
Volim Tea i Anu mi smo najblizi prijatelji za sad uvek su tu za mene.
Ana kao moj prijatelj i beta(desna ruka) a Teo kao prijatelj iz drugog čopora.

"Rekla sam sta sam imala"
Rekla sam potsećajući ga na ono za treninge.

"Nema problema"
Rekao ja sam samo klimnula glavom i krenule smo ka streljani za početak.

Fire GirlWhere stories live. Discover now