"Život je ono što nam se dešava, dok mi pravimo planove za budućnost"
Njene zaljubljene oči vidjele su samo njega, dok je bila namjenjena drugom.
Od sretne zaljubljene klinke, koja nije ni slutila da joj život priprema teške prepreke, do nesretne...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
"Dobar dan gospodine Oscar" Nakon skoro dvije sedmice izostanka sa posla konačno sam se vratila u Ministarstvo magije. Nedostajala mi je kancelarija i glava u papirima, jer sam već puna negativnih vijesti i razmišljanja. Potrebna mi je bilo kakva distrakcija, a posao je odličan način za to. Još da Draco nije toliko paranoičan i da ne zove na svakih pet minuta da provjeri kako sam bilo bi super. Opet, razumijem ga, i lagala bih kad bi rekla da ne volim tu njegovu zaštitnički nastrojenu stranu.
"Draga, dobro si, već si nas sve zabrinula." Oscar me ljubazno dočekao i pružio mi ruku u znak pozdrava. "Dobro sam, žao mi je što se nisam mogla ranije vratiti." Odmahnuo je rukom i namjestio svoje crne naočare sa vrha nosa na oči. "Nemoj da brineš, zdravlje je najvažnije, nadoknadit' ćeš ti sve."
Dan je uglavnom proticao sasvim mirno. Sat je već otkucavao vrijeme za pauzu, te sam se spustila u prizemlje da potražim Pansy. U susret su mi dolazili Harry i Ron dok su pod rukom vodili čovjeka u ranim tridesetim, sa crnom kosom i prodornim zelenima očima. Vikao je kako nemaju pravo na ovo i da nije kriv ni po kojoj osnovi. Imao je izvještačeni osmijeh na licu i psihopatski pogled kojeg je dugo zadržao na meni kad su prolazili pored. Harry ga je pogurao naprijed i zaprijetio mu da ne diže pogled od poda.
Pansy se ubrzo stvorila, pa smo sjele u obližnji kafić, te naručile kafu i kroasan. "Kako se osjećaš sad?" "Iscrpljena sam od svih negativnih misli Pansy. Toliko da nekad osjetim vrtoglavicu i pomislim da ću se srušiti." Klimnula je potvrdno glavom i spustila dlan preko mog, "dobro znaš da nikad nisam bila dobra u davanju savjeta, ali te mogu saslušati." "Znam Pansy, hvala ti na tome."
Prije nego smo bile poslužene zazvonio mi je telefon, i vidjela sam ispisano njegovo ime. Osmijeh mi se odmah iscrtao u uglovima, te sam požurila pritisnuti zelenu tipku i čuti njegov baršunasti glas. "Ljubavi" Samo jedna njegova riječ bila je dovoljan da poletim u oblake, kao da su sve brige bile otklonjene. "Draco."
"Kako se osjećaš?" Čula sam šuškanje papira i kuckanje hemijske od stol. "Dobro sam, nemoj da brineš. Upravo sjedim sa Pansy, čekamo kafu i kroasan." "Pozdravi ga." Dodala je, dok je sipala šećer u crnu tekućinu koju je stari vilenjak upravo spuštao na stol. "Pozdravlja te." "I ti nju." Zastao je sekundu, "i još nešto" Nervozno se osmijehnuo, a meni je odmah kroz glavu prošlo hiljadu loših misli i vještica Astoria između ostalog.
"Nedostaješ mi"
Odahnula sam. Moje tijelo je odmah odreagovalo na te riječi, zagrizla sam usnicu i promijenila položaj na stolici te mu požurila odgovoriti, "i ti meni Draco, uplašio si me." "Oprosti, samo volio bih da si sa mnom. Da te mogu posmatrati i u prolazu poljubiti, nekako se osjećam prazno kad nisi u blizini." Topila sam se sa svakom njegovom riječi i molila Boga da se ne promijeni, te ostane ovako nježan i osjećajan. "Osjećanja su obostrana dragi, vidimo se večeras kod kuće." "Vidimo se leptiru."
