Još poneka priča o nama

Part 3: "Volim i ja tebe, juniore."

Ethan's POV

Držeći me za ruku me vodio kroz kuću, nedostajao mi je ovaj miris doma koji samo Nora može stvoriti. Postoji ta nekakva neopisiva toplina i ljubav koju ona širi kada je u nečijoj blizini. Vjerujem da je moj imenjak imao sve što mu je potrebno, ne moram vjerovati, znam da je imao. Poznajem Noru, poznajem njezinu ljubav prema djeci, poznajem koliko brine i čuva ono nešto što je njeno. A to njeno svakako više nisam ja i jako me peče duša što sam izgubio to.

"Ovo je moja soba, nisam ju baš uspio do kraja spremiti nisam znao da ćeš tako brzo doći."- pogledom sam razgledao sobu razmišljajući kako osim što sam propustio njegov dolazak, propustio sam i pripreme za njegov dolazak. Propustio sam svaki dio vezan za njega i zbog toga me jako peče savjest, peklo me je istog onog dana kad sam njegovu mamu ostavio pismom misleći da je to najbolje za sve, a ubiti je to bio najgori postupak za apsolutno sve.

"Znam, malo je ženskasto, ali mama je inzistitala nisam imao pravo izbora baš."- stajao je na sred sobe rukama prezentirajući svoju sobu.

Gledao sam ga u nevjerici da je on tu, gleda me s tim ožiljkom posred obraza. Branio me od tog noža i preživio je. Mali borac je tu. Stvaran je.

"Izgledaš veoma zamišljeno pa smatram da je možda najbolje da nabacimo rundu FIFE na plejki?"- radoznalo me upita s kesom na licu kako bi mi odvratio pažnju iz mojih misli na što kimnem glavom i okrenem se gledajući na vrata njegove sobe nadajući se da će se Nora možda pojaviti i gledati nas. Ali, to se vrlo vjerojatno neće desiti. Izgubio sam ju.

"Slažem se."- kimnem glavom i ispružim dlan da mi baci pet te sjednemo u fotelje pred TV-om i bacimo se u svijet gejmanja.

Za svoje četiri godine mali je stvarno napredan. Iznimno se ponosim njim i iznimno sam sretan što sam dobio šansu da pokušam biti otac.

"Volim te, tata."- završivši rundu pustio je džojstik i pogledao me. Pogledala me Nornina i moja mješavina.

Nasmijao sam se, dok su mi tijelom kolali trnci.

"Volim i ja tebe, juniore."- odgovorim mu te ga povučem sebi i podignem ga stavljajući si ga sebi u krilo.

Čvrsto me zagrlio, bio sam upotpunosti zbunjen neočekujući ovakvu dobrodošlicu od njega. Uzvratio sam mu to, a i trebalo mi je to.

"Tata pa sad smo kao Christiano Ronaldo i njegov sin Christiano Ronaldo Junior."- skokne mi iz naručja na tlo i stane ispred mene mašući rukama jer je došao do stvarno zanimljivog zaključka koji me nasmijao.

"Pun pogodak, juniore."- vedro kažem, pa opet bacimo pet jedan drugom.

"Ethan!"- viknula je Nora s donjeg kata.

"Šta je?!"- automatski se obadvojca javimo. Na sekundu sam stvarno zaboravio da imamo ista imena.

"Koji?"- upita junior glasno kako bi Nora čula.

"Moj sin!"- uzvrati Nora.

"Brzo se vratim."- odgovori maleni i otrči dolje k njoj na šta se meni srce na sekundu rastopilo jer sam čuo s njezinih usana svoje ime koje mi je toliko nedostajalo kako ona izgovara.

Maleni se ubrzo vratio sa smokićima i čipsom i naravno s neizbježnom Coca-colom na šta ga ja pogledam ne vjerujući da je Nora to dopustila.

"Šta me tako gledaš? Mama je poslala."- odgovorio je na moj zbunjeni pogled i sve ro ispustio na maleni stolić koji se nalazio točno ispred dvije fotelje na kojima smo sjedili.

Nora's POV

Cijeli dan sam slušala sretne vriskove, glasan smijeh, slušala sam i osjetila cijeli dan ljubav i samo ljubav. Stvarno mi je bilo drago da moj sin ima priliku osjetiti sve ono što sam i ja osjetila kao dijete. A to je, ljubav.