U pogrešnim rukama

18 dio

- Anita! Maxim je bijesno odmjeravao scenu ispred sebe. Znala sam prepoznati ove trenutke u kojima gubi kontrolu nad sobom. Ali za moje divno čudo mi je prišao i skoro me otrgnuo iz Aleksandrovih ruku. Čvrsto me zagrlio i otisnuo mi je poljubac na čelo.

- Ljubavi nemoj ovo više nikada da mi radiš,došao sam čim sam čuo. Ljuljao me u svom zagrljaju,a meni se svašta vrtilo u glavi,a posebno otkud da se on ovako odnosi prema meni. Mogla sam primjetiti Natashin zadiljen pogled na ovu veliku farsu. Maxim je trebao da bude glumac,a ne advokat. Kako je samo glumio da je zabrinut,a sigurno je ovo uradio radi svog imidža.

- Pa da,imao si ti bitnijeg posla. Odjednom se oglasio Aleksandar iza mojih leđa.

- Da ti nije možda Irina rekla?

- Petroviču! Maxim je bijesno zagrmio na njega i odmah mi je bio sumnjiv. Ustao je i uzeo je moju ruku u svoju.

- Anita,ne moraš da ideš sa njim ako ne želiš. Bila sam u potpunosti zbunjena između njih dvojice,ništa nisam razumjela. Ošamućeno sam gledala čas u Aleksandra,čas u Maxima.

- Mojoj vjerenici ćeš da se obraćaš sa poštovanjem i zvaćeš je "gospođa Vasilevich". Nadam se da ti je sve jasno. Maxim je podigao moju ruku na kojoj se nalazio predivan dijamantni prsten. Kad li ga je samo uspio staviti na moju ruku? Bio je ponosan što je uspio da sasječe Aleksandrove nade u korjenu i izašao je iz prostorije držeći moju ruku u svojoj. Hodao je samouvjereno i dominantno dok ja nisam izvukla svoju ruku iz njegove.

- Dimitrijev,došlo je vrijeme da mi objasniš neke stvari. Okrenuo se prema meni i ppnovo me povukao za ruku i uvukao me u obližnju sobu. Predivna spavaća soba sa ogromnim bračnim krevetom,ukrašena srednjovjekovnim stilom.

- Sad govori. Prekinuo je tišinu i sjeo je na krevet ispred mene.

- Slobodno sjedi pored mene,neću te pojesti. Pokazivao je rukom na mjesto pored sebe,ali ja sam samo odmahivala glavim u negativnom smislu.

- Ne pada mi na pamet,ti vrlo dobro znaš kako bi završilo to što sjedim pored tebe. Vragolasto se nasmješio i sagnuo je glavu.

- Dobro,onda reci šta si htjela.

- Prvo i prvo,želim da znam zašto si napravio onu glupu,sladunjavu scenu tamo. Drugo,zašto mi nisi rekao da će biti ovoliko onih novinara i prokletinja napolju. Treće,objasnićeš mi gdje si i sa kim si bio dok se meni rušilo tlo pod nogama. I posljednje što me zanima je da li si mislio da sam toliko glupa,da neću saznati za opkladu! Derala sam se na njega na sav glas. Kao krivac pred osudu je sjedio ispred mene gledajući me pravo u oči. Suze su polako padale niz moje obraze. Ne plači.Govorio je glas u mojoj glavi i zapravo je bio u pravu. Morala sam da budem spremna na sve.

- Anita,ja.. Ne znam šta da ti kažem. Pognuo je glavu,a onda je nastavio naše smrtno tiho gledanje,oči u oči.

- Reci mi istinu. Suze u mojim očima su zastale,ali idalje sam osjećala izdaju,poniženje i bol.

- Da,opklada je pravi razlog zašto smo zajedno. Za novinare nisam znao ni ja sam,ali bar sam se potrudio da te zaštitim..

- Kako?! Time što će svi saznati za nas!!! Previše si ti sebi umislio! Ja ti ne pripadam,nisam tvoja i čim prođe ovih prokletih 9 mjeseci ovo je gotovo!

- 10 mjeseci,Anita,10 ne skraćuj ništa! Sada je on bio taj koji se proderao kako bi me nadglasio. Malo sam se umirila nakon što me njegov glas preplašio. Nikada mi se nije ovako obratio.

- Nisi mi odgovorio na sva pitanja. Tiho sam izgovorila,podsjetivši ga da meni trebaju još neki odgovori.

- Šta bi htjela da čuješ,da sam možda jebao nekoga dok te nije bilo,da sam tamo glumio kako brinem za tebe samo kako bih probudio empatiju kod drugih? Ja nisam takav čovjek,sve što radim ,radim pošteno i iskreno.

- Prema meni uopšte nisi bio ni pošten,a ni iskren! Opet sam povisila ton na njega.

- Prestani da se dereš na mene. Ovo ti je posljednje upozorenje prije nego što uradim ono što ti možda ne bi htjela. Gledala sam ga kao najvećeg neprijatelja. Mrzim ga,prezirem ga,bjesna sam.

- A šta ćeš mi to uraditi? Zatvorićeš me negdje daleko od svih,možda ćeš me na prevaru natjerati da potpišem još neki ugovor.. Udarićeš me možda. I ovako si mi nizak u očima,ne mogu te više ni pogledati. Odvratan si mi! U par trenutaka našla sam se prikucana uz zid sa nogom podignutom uz njegov bok. Prstima je stvarao vatru na mojoj koži dok je polako prelazio nevidljivu putanju na mojoj nozi.

- Jebeno me pališ dok se dereš na mene,dok si pomalo agresivna i bjesna. Trebala si me poslušati dok sam te upozoravao. Pogled mi je odmah poletio prea njegovom problemu i sasvim slučajno sam zagrizla donju usnicu. Zarežao je kao tigar,a ja sam planirala da ovo iskoristim. Prišla sam njegovom vratu i jezikom sam prelazila po njemu naviše. Erotično sam uzdahnula i njemu je ovo baš pasalo,ali neće zadugo.

- I ti si mene trebao poslušati kad sam ti rekla da me više ne dodiruješ. Udarila sam ga nogom u bolnu tačku i odmah se savio od bola.

- Oh dušo,da li te puno boli,a trebao si da paziš kako staješ. Potapšala sam ga po ramenu i krenula sam izaći.

- Vidimo se vani kad se oporaviš,a možda se usput sjetiš šta znače iskrenost i poštenje. Izašla sam iz prostorije i odmah me presreo Aleksandar.

- Aleksandre otkud ti ovdje? Upitala sam ga kao začuđeno i zvučala sam kao prosječna sponzoruša,odvratno.

- Tražio sam tebe,mislio sam ako si zainteresovana za još jedan ples..

- Može. Kao džentlmen,odmah mi je ponudio svoju ruku i vratili smo se na mjesto gdje je već započeo novi ples. Tango. Zaplesali smo i bili smo zalijepljeni jedno za drugo. Bio je strastven plesni partner, zajedno smo bili kao jedno,ali kao da mi je nešto tu falilo. Ta nekakva posebna vatra,žar,nije to imao,a možda i jeste ali je samo to skrivao duboko u sebi. Na drugoj strani sam ugledala Maxima sa skoro duplo mlađom,plesali su,ali negov pogled je letio prema meni. U tom trenutku sam osjetila kao da mi je srce poskočilo,njegova prisutnost mi je uljevala strah i strast u isto vrijeme. Pokušala sam se fokusirati na Aleksandra,zaboraviti na Maximovo postojanje. Došlo je do promjene partnera i osjetila sam veoma poznate i grube prste na svome struku. Zakovao me uz sebe i gledao me baš kao što tigar gleda svoj plijen.

- Nisam znao da si ovoliko divlja. Govorio je tik uz moje uho i natjerao je trnce da prostruje kroz moje tijelo. Taj njegov uticaj na mene nije nimalo normalan.

- Tebi nikakav ugovor ne može ništa,neukrotiva si,nepredvidljiva i neuračunljiva,a što je najgore od svega i agresivna si. Iznosio je činjenice sasvim smireno,a pogledom me sigurno već hiljadu puta proždrao. On je očigledno bio bjesan,a ja sam gorjela pod njegovim dodirom. Njegove ruke su na mene djelovale kao šibice na benzin.

- A ti si nepošten,neiskren,okrutan,ohol,arogantan,prepotentan,samoživ,posesivan,a što je najgore od svega i sadistički nastrojen. Imiturajući njega iznijela sam sve njegove mane.Pogledao me sa nevjericom i lagano se nasmješio.

- Sadistički nastrojen? Golubice,još ti nisi vidjela kakav ja mogu biti,ovo do sada ti je bilo ništa. Golubice? Da li je on to sada meni dao i nadimak.

- Pa slažem se i bilo je "ništa". Provocirala sam ga i pobjesnio je ,oči su mu bile sve tamnije iz sekunde u sekundu.

- Večeras ćeš me preklinjati da se vratim na ništa,a ja te neću poslušati. Normalno je to izbacio iz svojih usta,kao da ide u prodavnicu da kupi žvake.

- Seksualni odnos je ilegalan ako oba partnera nisu saglasna sa tim.

- Ti si saglasna,a jesam li ja? Vragolasto se nasmješio i utom je i naš ples završio. Poljubio je moju ruku,a ja sam se osjećala kao da sam na najvišem vrhuncu od njegovog pogleda.

- Vidimo se večeras,golubice. Ostala sam zatečena i samo sam pratila njegpv hod i to kako mi nestaje iz vidokruga. U šta sam se ovo sad uvukla? Pogledala sam prsten na mojoj ruci i tek sad mi je došlo u glavu. Ja sam zaručena,ponovo i to ne za bilo koga,već za Maxima Dimitrijevog Vasilevicha,najvećeg manipulatora koga sam ikada upoznala.

Novi nastavak je tu,nije baš nešto,možda ga kasnije promjenim,ali komentarišite i napišite ako vam se nešto ne sviđa.