U pogrešnim rukama

6 dio

Anita P. O. V.

Gledala sam ga neko vrijeme kako se muči i bilo je zanimljivo dok me nije primjetio.

- Pa lijepo dok se ja mučim ti se smiješ. Slatko mi se nasmješio i odmah je porezao ruku. Jauknuo je tako jako da sam odmah poletjela da mu pomognem. Bez ijedne riječi sam povukla njegovu ruku i saprala sam je ispod česme. Uzela sam krpu i zamotala sam mu ruku što sam čvršće mogla.

- Auu to boli.

- Pa sledeći put pazi pa neće da te boli. Idi sad sjedni tamo dok ja pokušam spasiti šta se da spasiti od ovog takoreći doručka. Odmah me poslušao i sjeo je na stolicu pored mene. Tek nakon pola sata sam završila ovo jelo koje i nije izgledalo tako loše. Sjedila sam na radnoj površini dok je on idalje sjedio na stolici. Sada se činio drugačiji i zapravo mi se to sviđalo. Bio je tako prirodan,opušten,takoo.... Jebote šta je meni,sjeti se Anita imaš zaručnika koji se zove Maxim. IGOR! Zove se Igor. Maxim me posmatrao i izvio je ugao usne u smješak.

- Šta je bilo? Šta je smješno?

- Imaš tu malo... Ja sam se sva pogubila i počela sam mlatiti glavom i rukama otkloniti to što mi je na licu.

- Stani,ja ću. Ustao je i približio mi se previše,to sam mogla primjetiti po promjeni temperature svoga tijela. Rukom mi je dotakao lice ,a kroz moje tijelo je prostrujalo nešto što me dovelo do ludila.

- Eto nema ga viš... Nisam mu dozvolila ni da završi rečenicu već su se moje usne našle na njegovima. Ne znam šta je ušlo u mene ali osjećaj je bio predobar. Njegove usne tako mekane,ukusa meda,strastveno su ljubile moje. Moj mozak je napokon procesovao šta radim i blago sam ga odgurnula od sebe.

- Izvini,ovo nije trebalo da se desi. Ovo je veoma velika greška,molim te zaboravi. Sišla sam sa mjesta na kome sam sjedjela i on me u hodu blago zaustavio i dotaknuo je svojim usnama moje uho.

- Zapamti da je ovaj život jedna velika igra bez pravila,Anita. Moje ime izgovoreno iz njegovih usta je zvučalo savršeno. Uopšte nisam znala koliko će ova rečenica uticati na razvoj događaja u bližoj budućnosti. Dok sam išla prema sobi opet sam začula njegov glas.

- Danas ideš sa mnom negdje,budi spremna tačno u podne. Koji đavo sad,kao da me ne izluđuje ovdje dovoljno

- Zašto bih ja igdje išla sa tobom.

- Zato što ti je u opisu posla da slušaš sve moje naredbe,a pod sve mislim ama baš sve. Taman kada sam pomislila da je normalan on je ponovo postao kreten.

- U redu. Nekako sam izgovorila i otišla sam u sobu. Odmah sam se bacila na posao i kako sam šta završavala slala sam u firmu. Planovi za medije,raspored sastanaka koji me baš začudio. Svaki mjesec ću samo po jednom ići u njegovu firmu i obaviti samo jedan glupi sastanak. Ovo je stvarno bezveze. Uz to imam samo još samo nekoliko ugovora i to je to. Odjednom se začuo moj telefon. Igor,pa ja sam totalno zaboravila na njega. Uključila sam kameru i ugledala sam njega bez majice.

- Hejj ljubavi kako si.

- Dobro sam,evo upravo sam završila sav posao. Pokazapa sam mu papire na šta se nasmješio.

- Šta ti radiš? Moj pogled se zaledio onoga trenutka kada je iza njega prošla neka plavuša u njegovoj košulji.

- Evo ništa,smaram se. Nije ju primjetio iza sebe ali ja itekako jesam. E pa mene niko neće praviti budalom.

- Moram nešto da ti kažem. Pogledao me upitno i napokn sam izgovorila ove riječi.

- Gotovo je ovo između nas,raskidamo. Poslaću ti prsten,doviđenja. I samo tako sam prekinula poziv. Istog trenutka počela sam da plačem kao malo dijete. Kako je mogao to da mi uradi,kako. Duša me boljela,a oči su me pekle od suza. Anita plačeš zbog debila,sada ćeš ustati i smirićeš se,nije ni prvi,a ni posljednji.Uh umalo da zaboravim,moram da idem sa Maximom. Šminkom sam sakrila crvenilo ispod očiju i nabacila sam nekakav osmjeh. Obukla sam prve hlače koje su mi pale pod ruku i široku bijelu košulju. Uzela sam malu crnu torbicu i sišla sam niz stepenice. On me čekao sa rukama u džepovima i odmah mi je pokazao rukom prema vratima. Niti jedna riječ ne bi mogla opisati tu napetost među nama. Nekako mi je sada neugodno biti u njegovoj blizini. Ako mu se približim bliže od 10 centimetara sigurno ću uraditi neku glupost. Ušli smo u njegov auto i odmah sam okrenula pogled prema vani kako se ne bih susrela sa njegovim očima. Vozili smo se dugo i zaustavili smo se pred ogromnom vilom koja je pomalo ličila na dvorac. Sve oko nje je bilo predivno uređeno sa raznim cvijećem. Ubrzo smo se našli na ulazu i vrata nam je otvorila žena srednjih godina.

- Napokon si došao. Bila je tako vesela što je došao i činila se tako opušteno.

- Ti si sigurno Maxova djevojka,tako mi je drago što te napokon upoznajem,ja sam Nadia. Zagrlila me tako čvrsto kao što me moja majka nikada nije u cijelome životu. Nisam joj htjela kvariti sreću i pregrizla jezik.

- I meni je drago da Vas napokon upoznajem,ja sam Anita.

- Molim te nemoj da mi persiraš slobodno me zovi imenom,a tebe mangupe neka bude sram što majci nisi rekao da dovodiš ovakvu ljepoticu. Pokazala nam je rukom da uđemo u kuću i uvela nas je u ogromam salon. Unutra je bilo oko 20 osoba,mogla bih reći. Svi su gledali u mene i Maxima i nekoliko žena je ustalo da nas pozdravi.

- Jaoo sine napokon da dovedeš neku djevojku u kuću,mislili smo da nam se nikada nećeš oženiti. Počele su da nas grle i ljube dok ih Nadia nije dozvala.

- Žene,pustite djecu da dišu. Nisu ni ušli u kuću kako valja,a vi ih odmah zapitkujete. Odmakle su se od nas ,a Natasha nam je odmah prišla i zagrlila me je.

- Trebala si mi reći da je tvoj nesrećnik moj glupi brat kome je ovo prva pametna odluka. Nasmješila sam joj se dok je grlila Maxima. Ova situacija između nas dvoje postaje sve gora i gora,samo da ovaj ručak prođe što prije jer ovo je previše za mene.

Mišljenja ❤