Knjiga Oluja

1.5

"Je li to istina, Agrada?"

Agrada nije odgovorila, nije mogla, još uvijek je plakala dok ju je Hogdyr držao za ramena. Majci nije bilo drago što je plakala, ne zato što joj je bilo žao Agrade, nego zato što je smatrala plač kukavičlukom i sramotom. Promatrala je svoju rasplakanu kćer s povišenog naslonjača, majstorski izrađenim u glavnom gradu Garadanije, Garadosu. Navodno je bio izrađen od najkvalitetnije kože divljači koja je izumrla prije desetak godina, što je činilo taj naslonjač jednim od najvrjednijih namještaja na svijetu. Majku Gadatru su često posjećivali trgovci iz svih krajeva Garadanije pokušavajući kupiti taj naslonjač na što bi im ona, u svojem stilu, pljunula ravno u lice i pokušala ih probosti sa štapom koji bi izvukla iz jednog zida.

Prostorija u kojoj su se nalazili je bila soba u kojoj je majka Gadatra provodila najviše svojeg vremena. Bila je to mala soba čiji su zidovi bili izrađeni od neobičnih štapova nalik bambusima, te isprepleteni s neobičnim zelenim špagama. Uz zidove su bile postavljene klupe na kojima su najčešće sjedili Kotony, Rynter i Hogdyr dok su pažljivo slušali što će im majka narediti iz svojeg jedinstvenog naslonjača. Soba je bila mračna i hladna, jedino svjetlo koje je dopiralo do nje je bilo svjetlo iz ulaza u sobu koji se nalazio točno nasuprot majke, što joj je uvijek davalo zastrašujući sjaj, a sve ostalo je bilo nebitno i sakriveno u sjeni.

Trenutno je ondje sjedio samo Kotony, dok su ostali slušali što se događa izvan sobe. Agrada nije voljela biti stavljena u ovakvu situaciju, jer je dobro znala što se događa onima koji izvan svoje volje stanu pred majku Gadatru.

"U redu," kaže ona dok je promatrala Agradu s visoka, "Ako ti nećeš ništa reći, onda Hogdyr slobodno može predložiti kaznu za tebe. Hogdyr?"

"Ja kažem da ju izbičujete, majko. Ovo nije bio prvi put da nije poštivala svoju braću, te je ovaj put ne samo ozlijedila dječaka, nego i mene osramotila i to pred cijelom obitelji Otoren. Neću se moći vratiti na njihovu farmu bez da me omalovažavaju i..."

"Nije me briga za tvoje probleme," prekine ga ona, "Više nisi dijete, ne smiju te dirati tuđa mišljenja o tebi i riječi koje te vrijeđaju. Budi muško i nosi se s tim. Bez obzira na to, prijedlog ti ima smisla. Kotony, što ti kažeš po tom pitanju?"

"Ja, majko, ipak ne mislim da je bičevanje prikladna kazna," kaže on ustavši i slegnuvši ramenima, "Mislim da je to malo drastično s obzirom da se ipak radi o malom Oswintu koji je ozlijeđen. Ne samo da mu je ovo bila dobra vježba za buduće tučnjave, nego je i jako dobra lekcija o tome da se ne bi smio petljati s nama, Areleyanima. Ipak je on Otoren, Asteroneyev unuk. Oni su uvijek nasilni prema nama i vrijeđaju našu obitelj, zaslužuju da se neke od njih barem tu i tamo ozlijedi..."

"Slažem se s tim," prekine ga Gadatra, "Dobar zaključak, hvala ti, Kotony, vidi se da si se raspametio. Predlažeš li onda da Agrada izbjegne kaznu?"

Kotony ništa ne kaže, samo slegne ramenima. Hogdyr ga ljutito pogleda jače stisnuvši Agradina ramena.

"Majko, molim vas," obrati joj se on, "Ne može izbjeći kaznu. Ne radi se samo o tučnjavi s Oswintom, ovdje se radi o neposluhu, o nepoštivanju mene i Ryntera. Razlog zašto je uopće išla na farmu sa mnom jest zato što nije slušala Ryntera dan ranije, i čak niti danas nije ništa naučila. Mora ju se kazniti, majko, tako će jedino naučiti."

Majka Gadatra ga je neko vrijeme promatrala razmišljajući u tišini. Ni on ni Kotony se nisu usudili ni pisnuti i prekinuti ju u razmišljanju. Znali su da bi tada oni bili ti koji će biti kažnjeni.

"Imaš pravo, Hogdyre," odjednom kaže vrlo glasno, "Ona mora biti kažnjena. Saslušavši obojicu, ima smisla da zbog svih argumenata Agradi bude oduzet njen dio vode za danas. Uz to ju, Hogdyr i Rynter, bacite u svinjac, da vas nauči poštivati i da prestane izvoditi sranja koja sramote cijelu našu obitelj. A sada ju nosi van, više ne mogu slušati to njeno kmečanje. Ne bi bilo loše da ju udarite cipelom nekoliko puta ako nastavi plakati i u svinjcu. Idite!"