1.15

2 0 0
                                    

Čekala je da svi zaspe. Silyani je nakon razgovora nestala, poput duha. U jednom trenu je bila ondje, u drugom je više nije bilo. Tako je bilo i s plamenom u daljini. U jednom trenutku se požar u Hektiryju vidio, a u drugom se naglo ugasio. Agrada nije htjela razmišljati što je to značilo, sada joj je nešto potpuno drugo bilo na pameti.

Celetaruia i Bynitaria su spavale zagrljene kraj ugašene vatre. Majka Gadatra je spavala ispod stabla. Vjerojatno je otjerala Bynitariju kako bi se ona mogla ondje smjestiti gdje je mekše tlo. Beluya je spavala nedaleko nje, bila je naslonjena na jedan veći kamen.

Agrada se prikrala na prstima, pokušavajući izbjeći suhe grančice na tlu. Približila se majci, stala je iznad nje i neko vrijeme je samo promatrala kako spava. Izgledala je spokojno, neobično mirno i ljupko. Ali Agrada je znala što se u njoj zapravo skrivalo. Čisto zlo, vrag prerušen u ljudsku osobu, utjelovljenje zlobe i užasa. Što ju je duže promatrala, to je u njoj više narastao bijes, to je više htjela to napraviti.

Ali nešto u njoj ju je sprječavalo. Pogledala je svoje sestre koje su spavale u blizini. Pitala se kako bi one reagirale kada bi vidjele to što je Agrada namjeravala napraviti. Bi li bile tužne? Ljute? Razočarane? Ili bi možda bile sretne? Možda bi im bilo drago to što je ona završila njihovu patnju, to što je napravila ono što se one nikada ne bi usudile napraviti. Možda bi joj zahvalile. Možda bi tada mogle imati život kakav su samo mogle sanjati.

Vratila je pogled na majku. Više nije osjećala bijes. Osjećala je nadu i lakoću u tijelu. Kao da ju je nešto konačno guralo naprijed i davalo joj snagu. Osjećala je toplinu u sebi, grijala ju je, ohrabrivala ju.

Agrada se sagnula i uzela u ruke jedan kamen. Bio je svijetlo-siv, veličine obje njene ruke, te iznimno oštar. Izgledao je slično vrhu koplja, ali mnogo teže i čvršće.

Približila se majci držeći kamen u rukama. Kleknula je kraj njene glave i podignula kamen iznad svoje. Na trenutak je zažmirila, ali se brzo predomislila. Htjela je vidjeti. Htjela je pamtiti taj trenutak do kraja svog života.

Osjetila je trnce po tijelu. Zamahnula je, najsnažnije što je mogla, cijelo vrijeme ne skrećući pogled od svoje mete, svojeg cilja. Osjetila ga je, osjetila je snažan udarac, čula ga je, vidjela ga je. Nasmiješila se.

Kamen se zabio duboko u majčinu lubanju, smrskao joj lice, poprskao Agradu krvlju. Gadatrino tijelo se na trenutak, jako kratak, zatreslo, a zatim je ostalo nepomično. Agrada je pritisnula kamen dublje u majčinu glavu, tako da je začula hrskanje kostiju i osjetila kako reže u mekani mozak. Pritiskivala je sve jače, sve dublje.

Izvadila je kamen i pogledala svoje djelo. To više nije izgledalo poput osobe. Ništa nije ostalo, sve je postalo samo crvena masa krvi i komadića kosti. Agradi to nije bilo dosta. Zamahnula je još jednom i zabila kamen do kraja. Ruke su joj bile potpuno crvene, osjetila je miris krvi, sviđao joj se, samo zato što je znala čiji je. Podignula je kamen još jednom i ovaj put ga zabila u majčina prsa. Ovaj put je kamen još lakše probio Gadatru.

Agrada je začula uzdah sa strane. Odmah se ukipila, a osmijeh joj je nestao. Pogledala je u stranu gdje je ležala Beluya. Bila je budna, oči su joj bile širom otvorene, zurile u Agradino djelo. Jedino što bi moglo opisati njen izraz lica je bila strava.

Obje su pogledale prema Celetaruiji i Bynitariji. Spavale su, nisu ništa vidjele. Kada je Agrada vratila pogled, Beluya je već bila kraj nje. Bila je brza i precizna, Agrada se nije stigla snaći. Beluya joj se našla iza leđa. Ovila je svoju ruku oko Agradinog vrata i snažno ju uhvatila, a drugu ruku joj je stavila preko usta. Bila je mnogo snažnija nego je Agrada mislila.

Beluya ju je vukla u gustiš pokušavajući ne proizvoditi ni malo buke, dok se Agrada mahnito bacakala u njenom zahvatu pokušavajući se osloboditi kako bi došla do zraka. Beluyin zahvat joj je snažno pritiskao vrat, imala je osjećaj kao da će se onesvijestiti. Osjetila je tople trnce kako su prolazili njenim tijelom, te snažnije peckanje na bedru. Silyani je gledala.

Knjiga OlujaWhere stories live. Discover now