VJEČNOST - Početak

Dimitry

Došlo je vrijeme da napokon ono za čim žudim vjekovima povratim, ono što sam tada teškog srca morao pustiti jer sam bio prisiljen ali i da bih zaštitio također. Moja kraljica je svetinja za mene i samo meni dana. Moja Isabella, moja gospodarica moga srca i moja najveća ljubav svih ovih stoljeća kojih sam bez nje. Kako sam mogao biti toliko bez nje, pitao sam se svo ovo vrijeme. Mislim da je sama misao da joj netko naudi bila moja snaga da izdržim besane noći i dane koje su prolazile u samoći. Moje srce usamljeno je bilo, duša pa gotovo izgubljena iliti napuštena. Živio sam kao što bi riba bila na suhom jedva se držeći te niti na sigurnom je i nitko joj ne može ništa. Vampiri imaju moć opsejnjivanja, opsjenio sam sve njih a njoj teška srca izbrisao sve naše dragocijene i provedene trenutke. Moje moći su toliko snažne da nitko ne može ni pomisliti koliko. Erida je bila ta glavni okidać svega, onog čega sam se morao odreći da bi bio mir. Ali sada kad je nema jer po vjerovanjima drugih nalazi se u nekoj špilji pretvorena u kamenu statutu, no čisto sumnjam zlo nikada ne spava pa tako ni ona. Tu je krije se, samo čeka pravo vrijeme da napadne i znam da će tako biti. Za to kada dođe vrijeme, njen kraj ću biti ja. Moja ruka će joj presuditi. Eridina opsesija sam ja, svih ovih stoljeća voljela me bolesnom ljubavlju, radi toga umirale su sve koje su bile sa mnom ali ne i moja Isabella, to nisam mogao dopustiti nikako zato sam sve pomno uradio kada je bio zadnji rat. U tom ratu izgubio sam obitelj, majki i ocu odrubila je nemilosrdno glavu cerekajući se. Jedina osoba koja je preživjela je moj brat Vitaly. No on ima svoju kraljicu koja već jedno stoljeće stoji s njim rame uz rame. Njeno ime je Roksana. Žena koja ima sve dobro usađeno u sebi, mudra i po sebi posebna na plemeniti način. Moj brat je sretnik. Glavnu krunu kao najstarije dijete u obitelji zauzimam ja. Glavno vodstvo, riječ, izdavanja naredbi i briga oko moga naroda to sve pripada mene a tako i mojoj kraljici koja će uskoro preuzeti tu ulogu koja joj je istrgnuta na zao način. Samo se nadam da će mi oprostiti jer nisam imao drugog načina, Erida je došla u pohod sa najjačom vojskom i da izbjegnim njen gubitak jer me slomio gubitak mojih, morao sam je maknuti. Od kako sam se probudio taman na vrijeme kada njen ljudski život treba napuniti punoljetnost , nisam bio sretniji toliko dugo, besciljano sam lutao u svojim snovima, sve mi se činilo bezličnim, žeđ sam morao duboko utažiti i zakopati tu glad. Promatram je više od pola godine, sve na njoj je jednostavno lijepo, njena plava kosa, boja oblaćka, uvijek me vrati u one dane kada je bila sklupčana u mome naručju, obožavao sam prolaziti prstima po njoj dirajući tu svilu i u kojoj sam se gubio da bih pomislio da se nalazim na samome nebu između bjelih oblačića. Njena bjela put, skoro pa mliječna, crvene usne kao krv ili ruža u vrtu, oči boje lješnjaka pomješana sa toplom čokoladom s zlačane niti. Krhka poput stakla, tijela vitkosti iz nje zrači enigma, skoro pa samozatajna. Takva je moja Isabella. U svakom smislu ljepotica i samo moja. Gledao sam kako je drugi muškarci gutaju doslovno pogledima, imaju grešne misli ali sve sam to zaustavio i nadvio nad nju crn krug time odbijajući te idiote s porukom " ona je samo moja ". Uvijek mi se na njoj sviđalo to što je pozitivna, toliko da osjećaš njenu energiju koja leprša oko nje. Takva je i sada, uživa život s ljudima do kojih joj je stalo. Osmijeh ima za kojeg bih zapalio čitav svijet i za kojeg bih bio spreman umrijeti. Njena aura je naprosto zadivljujuća. Hvala onome tko je kreirao takvo biće i poslao ki meni. Još malo, sitno odbrojavam do njenog povratka. Vitaly zove svaki dan, kada se mislim vratit, zahuktalo se stanje u mojoj zemlji i kod naroda,trebaju me. Samo sam mu rekao sve polako u svoje vrijeme jer još nije suđeno. Stvorio sam eto neki pakt sa samom sudbinom i uskoro dolazi to vrijeme kada sve prestaje. Ugasnuti će se pakt sa sudbinom, poput plamena na svijeći kad prisloniš prst i stisneš ga toliko jako da pecne samo malo. S time zapečatit ću kraj i novi početak će doći. Tada ostaje sama vječnost. Opasnost vreba toga sam svjestan, Erida isto čeka svoje vrijeme kada ću napokon da je se riješim ili će možda biti obrnuto na to ostaje vrijeme samo, ono će svoje reči ali ako umrem, to onda neće biti da ću sam već i Isabella, otićemo u drugi svijet ruku pod ruku,u samu vječnost. Imam razrađen plan i moja desna ruka Had pomoći će mi. Za njen osamnaesti rođendan oteti ću je. Već sada osjećam što misli, želi i kako se osjeća. Uvijek dok hodam iza nje pazim da me ne primjeti ali osjeća ona u duši da je netko prati, spremna je kako sve više vrijeme odmiće. Dolazim joj u snove gotovo svake noći i najavljujem svoj dolazak. Njeni su se zabrinuli, htjeli su pomoći na što je odlučno odbrusila da nema potrebe za nikakvom pomoći. To je moja žena u koju sam se bespovratno zaljubio, položio svoje pravo i dao srce na dlanu. I sam njen miris mami me, krv mi vrije kao luda, traži je da je proba. Zabiti zube u tu meku kožu za mene bi bilo kao da sam uhvatio slamku spasa. Uskoro draga moja. Sve odgovore naći ćeš kod mene za kojima tragaš moja uspavana ljepotice.