Mi, iz grada ubica

[ I ] UVOD

Nebo se polahko spremalo na onu prednovogodišnju oluju koja će natjerati sve ljude da se protiv nje pobune i izađu vani da u zadnji čas kupe poneki dar članovima obitelji. Meylin se spremala da posjeti gđu. Magdu - njezinu bolesnu majku koja leži u staračkom domu koji je smješten u najopasnijem gradu, gradu krvi i boli, gradu nespokoja i znoja, gradu u kojem svaki čas jedno grlo prestane da postoji i gdje svakih nekoliko sati barem jedna banka bude opljačkana. Zapravo, banke će uskoro ostati bez radnika zato jer je malo onih koji će biti hrabi i svakih par sati očekivati pljačku i osobe u crnom s maskama na glavi i sa opasnim ganom u ruci.

- Javljamo se sa Radija Sky. Danas sa vama samo Sannela jer je, nažalost, mom kolegi ubijen jedan član porodice. No, to ne ometa rad naše frekvencije i donosim Vam nove vijesti: banka u Ulici gladi je opljačkana najviše puta: čak osamdeset i devet! Misteriozno nestala djeca na pješačkom prijelazu odmah iza ćoška! Psi izgubljeni kod poklopca za gradsku kanalizaciju tokom sinošnjeg nevremena. Ostanite s nama i pratite dešavanja, vaša Sannela sa radija Sky. Odjavljujem se!
Pahulje se veju, prave okrugle spirale po vazduhu i nekako se prljavo lijepe za prozore automobila, stvarajući led po staklima i novi problem za sve neiskusne vozače kao što je Meylin.
Ona je osoba koja se rijetko čega boji, ali kada iz Humma - najposjećenijeg turističkog grada ove sezone na kojem je Meylin bila na kratkom odmoru mora da krene za Penshaw - o njemu vam je sigurno već sve jasno, onda joj se kosti nekako počnu lediti jer niti u jednom trenutku ne može da zna šta je čeka iza naredne krivine. Svuda sirene auta glasno jauču, nema niti jedno dijete napolju. Samo odrasli vrebaju ulicama mrtvog Penshawa i to samo zato da kupe puricu u to predbadnje veče kada bi svi trebali biti sretni. Ti blagdani se obično u Penshawu obilježavaju u toplim domovima, ali uz prisustvo policije oko svake zgrade i omanje kuće u okrugu. Najgora stvar koja vam se može desiti u Penshawu, a da nakon toga možete reći da ste rođeni baksuz je ta da budete policajac koji čuva blagdanskim duhom ispunjene domove i da u istim tim sretnim noćima završite tužno ubijeni i smaknuti iz ovog svijeta, eventualno bačeni u nekakav krišom i nabrzinu napravljenog jarka. Čudan je taj Penshaw, a Meylin je već autom stigla do ulaza u isti.

- Hajde, požuri više! Samo treba neko da mi skine glavu ovdje, jebote! - viče ushitreno dok trubi glasno i ne pušta volan od još od polaska iz Humma. Ruke su joj znojave i jedva čeka da sakrije auto u nekoj titanijumskoj garaži i da brzo pretrči do ulaza u starački dom tog prokletog grada da posjeti jako bolesnu majku koja je na samrti. Niko nije tako proklet kao Meylin. Prvo što je rođena u Penshawu, a drugo što su joj doktori na tako odvratan način za vrijeme njezinog odmaranja u Hummu javili da joj je majka na samrti. Kakvi smo mi odvratni ljudi!
Dolazi u garažu i pretrčava na ulaz. Samo što je ušla čula je zvuk razbijanja stakla. To je u Penshawu normalno, a ono što ljudi čine kada to čuju je da se mole Bogu da to nije zvuk vandaliziranja njihovog auta, već tuđeg. Na svu tu muku i bjegstvo još morate biti i dobar komšija ili, pak, dobar prijatelj. Meylin staje nakratko pošto čuje taj vrlo poznati zvuk te nastavlja dalje bahato koračati kroz hodnike staračkog penshawskog doma.