Stigli su u stan gdje će njih troje proslaviti novu godinu. Nije bilo nekih izrazitih neprilika do kuće: samo je kamion zgazio nečijeg psa, pa ga je Sara oplakivala do kuće, i još su se neki pijanci potukli u redu za pekaru.
- Stara, ne zezaj da si okitila i jelku!
- Pa jesam, prije odlaska u Humm.
- Fora je! - vodio se dijalog između Sare i Meylin.
Sara je brisala suze od plakanja za poginulim psom, pa ju je jedino novogodišnji duh obradovao. Bila je crvena od plakanja i pomalo od hladnoće jer su za tu posebnu noć okretanja stranice najavili temperature ispod 10 stepeni celzijusa.
Na kraju tog kratkog dijaloga u stan ulazi Igor i nosi vrećice s čipsom i pićem.
- A pivo nisi donio? - reče Sara i samo što opet ne zaplače.
- Jesam. Ali znaš da pijemo samo nas dvoje, Meylin je protiv toga.
- Napit ću se i ja.
Polahko su krenuli uzdisaji: Meylin koja pije? Šalite se?
- Imala je tešku godinu. A i sad mi je David javio da je njena majka izgubila borbu za život.
- Ozbiljno? Shit! Misliš li da zna?
- Nisam siguran. Ali čemu onda želja za alkoholom ako ne zna?
- Ne znam. Nećemo joj spominjati.
Vani je mjesec puštao krv na crnine univerzuma i tako prelijepo krvario za kraj godine u krvavom i podlom Penshawu. Samo su poneki prozori na zgradama bili okićeni, a ostali su ili smoreni - ili mrtvi, trećeg nema. Vani se, iz automobila, čuje:
Samo ovu noć - pa da plačemo do jutra, želja mi je to. Lakše bit će mi sa tobom da se setimo, jer nas neće biti sutra; sutra moje sve negde odnosiš sa sobom...
Igor i Sara vodili su ovaj razgovor dok je Meylin tražila zdjele za grickalice i čaše za pića.
Vjerujete li da su cijelu noći plakali uz balade poput: "Samo ovu noć", "Zagrli opet", "Laufer", "Idemo, anđele", "Anđele moj", "Skote, još te volim", "Deset mlađa", "Kad si rekla da me voliš", "Lejla", "Lažo", "Kremen", "Moj je život Švicarska", "Lepi grome moj", "Voleo si skota", "Da je tuga snijeg"...
Tiho je sipila bijela kiša vani, kao najtiši vlak koji ne donosi putnike, ili ih donosi ali su oni mrtvi i već na nebu. Nije bilo toliko buke, a činilo se i da kriminalci i potajne drolje slave praznike. Bila je skoro pa mrtva tišina. Osim muzike, naravno. Ali to je na kraju krajeva sve što čovjeku treba: par vrećica čipsa, nekakvo piće (alkoholno ili bezalkoholno - po ukusu), osobe s kojima će se slušati balade i otvaranje novih stranica nove godine.
Da ne bi bilo sve tako bajno, odjednom se čuo zvuk pištolja. Nije prošlo mnogo i stigla je i policija.
- Molim da ne prilazite. - vikao je policajac na megafon.
Pijanice su se okupile baš oko mjesta odakle se čuo iznenadni pucanj.
- Čini se da se neko ubio.
ESTÁS LEYENDO
Mi, iz grada ubica
Misterio / SuspensoMeylin se vraća kući iz mirnog i spokojnog grada Humm gdje ima stan još iz studentskih dana. Autom se vozi do Penshawa - grada poznatijeg pod nazivom "grad ubica" gdje se svakodnevno dešavaju svakakve spletke i ubistva. U nekim dijelovima priče će M...
