Čuvari svjetlosti

III Čarobnica Magdalena

- Ća više činiš na tu ponistru, aj se prošitaj malo Lenče.

-Ćaća idi igrat balota, vrime ti je, ne brigaj za mene.

Visoki i korpulentni šjor Ante je na plećima nosio svo brime ovog svita, a ća da čini sa ćerom koja nosi u sebi krv drevnih druida i vještica. Majka od koje je sve naslidila nije više među živima, a on nizna kako bi pomoga.

Marina mu je ostavila pisma sa uputama i objašnjenjima, ali sve ga je to strašilo i zbunjivalo.

Volia je svoju Marinu više od života, njena smrt je bila više nego iznenadna, ali kada je otkrio da je bila nasilna, počija je da se boji, za Magdalenu, ali i za sebe.

Ono ća se dešavalo van je njegovog poimanja, a jedina osoba koja bi mu mogla pomoći druži se u Barceloni sa ribama. Kada govorimo o ribama, misli se na one prave, sa škrgama i perajima.

- Halo Roko, možemo li razgovarati, ili da te zovem kasnije, mada sam u situaciji "čistoj crvenoj", ako me shvaćaš.

- Pričaj Ante, za tebe uvik  iman vrimena,  di gori lafčino?

- Znaš za kamen, harfu i knjigu koje mi je Marina ostavila na čuvanje, i sve silne upute?

- Naravno, šta sa njima? Je li ti teško brinuti o svemu?

- Roko, zadnja tri dana svitle posibnim sjajem, kao da šalju nekome signal di se nalaze, iskreno hvata me straj, eto da doživiš da si i to čuja od mene.

- Ante brate, pakujem se odmah, uziman prvi let za doma, spremi Lenu i dođite skupa po mene, sletit ću tu u Trogiru, primiri se, ne skrići pažnju na sebe i malu ničin, jesi me ćuja?

- Dogovoreno, vidimo se. Hvala ti Roko boy.

- Mi smo porodica Ante, ti si mi bio i osta otac i brat, više nego onaj ludi Šime, stoga, ne zahvaljuj mi. Ciao i pazite se.
☆☆☆☆☆☆☆☆☆☆☆☆☆☆☆☆☆

Opet je sanjala, tri noći zaredom, identičan san. Od smrti majke nije sanjala apsolutno ništa, u njoj je vladao potpuni mrak i tišina, a sada joj snove opsjedaju neobični i nestvarni likovi. Pojedini isijavaju dobrotu, snagu i neku posebnu moć, a od nekih joj se podižu sve dlačice na tijelu, hvata je jeza, ali ne i bezumni strah. Osjeća da se može izboriti sa njima, ne zna kako, ni zbog čega, ali nešto je tu pod njenom kožom, nešto što joj vibrira cijelim bićem, što osjeća vrhovima prstiju, moć koju ne razumije.

Primjetila je očevu nervozu, čudna iskradanja u noći sa feralom u ruci,  a zadnja dva dana u velikim smeđim očima prepoznaje strah. Njen otac je bio jedan od najvećih ljudi u cilom Trogiru i Segetu, a možda i šire, njega bi ste na obali i na pjaci uočili prvog. Redovno plivanje i rad na barkama formirali su snažno izvajano tijelo, i da nije volia mater ka šta jest, neka bi ga već zgombala, al on ih je sve dišpera ostajući vjeran sjećanju na svoju Marinu.

-----------

Mariju se preznojavaju dlanovi, ima osjećaj da će se ugušiti, kamen sija plavim sjajem kako nije sijao od smrti njegove čuvarice Leile. Više nema nikakve sumnje da se nasljednica nalazi u ovoj lijepoj dvokatnici okruženom grmovima i grmovima lavande i drugog bilja. Posmatrajući njeno kretanje i njenog oca uvidio je da ta mlada djevojka ništa ne sumnja. Prepoznatljivi mladež na desnom ramenu, koji izgleda poput egipatskih znakova za vodu i vatru potpuno je učvrtio sva njegova ubjeđenja i pretpostavke. Ona je tu, ali kako je nagovoriti da im pristupi i pomogne prije nego je pronađu njihovi neprijatelji. Sreća je da se pojavio u tom malom gradiću kada jeste, jer je ocu i djevojci skinuo sa vrata već dva demona i opaku vampiricu, morat će se uskoro pokrenuti i načiniti neki pokret, ali kakav bez da ih preplaši i otjera, a onda se ponovo ubije tražeći istu, jer zamjena i kopija ne postoji.