Čuvari svjetlosti

Omar & Zlatni

Znaš Omare ti si jedan bijesan "lav" rekla je maznim glasom crvenokosa i prilično izazovna djevojka, ni ne sluteći koliko je ono "lav" blizu istine. Kroz polu navučene zavjese posmatrao je svog brata blizanca, rođenog sedam minuta prije njega. U njihovom svijetu i porodici nekom posebnom sudbinom ili nedokučivom misterijom, sve se vrtjelo oko broja sedam.

Koliko je Zein bio posvećen, skrušen, prizemljen i potpuno nevin, njegov brat je bio bezobrazno grešan. Njihova majka Soraja nazivala ih je Ying i Yang, a sestre su ih prozvale Mudri i Zlatni. I ovog jutra je Omar potvrđivao svoju lošu reputaciju. Njegov brat je mogao da se pozove na mjesto vođe, zavjetni pečat i vatreno koplje, ali nije htio zauzdavati prirodu svog brata. Pokušali su jednom otac i on da ga promjene, nije prošlo kako treba.  Omar je ubrzo pucao po šavovima i kao ratnik im je bio totalno beskoristan. Obojica su uvidjela da je Omara bolje pustiti da "nahrani" svoje demone, da bi se uspio boriti sa pravima od krvi i mesa, pa bar u većini slučajeva.

Omar je volio žene, nije im mogao odoljeti, nije bilo bitno crna, plava, crvena, obla ili mišičava, visoka ili niska. Njegovi apetiti su bili nezasiti. I ma koliko Zeina bilo sram ili ga to smetalo zbog njegovih nazora, morao je nerado priznati da se Omar bolje bori kada je zadovoljen. Činilo se kada je u tom polupijanom i zanesenom stanju, prede poput ogromne mačke, poput lava kakav dijelom i jeste bio, ali toga još nije bio svjestan.

I ove godine strahovi njihovog oca su se intenzivirali.  Krvni zavjet je obavio Atum, ali njega vijekovima nitko nije vidjeo. Posljednja vještica iz Kovena "Vodenih lavova" koje su vladale s oba elementa istovremeno vatrom i vodom, a koje su bile upućene u tajne Čuvara, ubijena je prije par mjeseci od strane demona Taurusa.  Obnavljanje zavjeta i buđenje lava u krvi al Rashida mogla je samo moćna vještica, kojoj se podređuju sva vodena i vatrena bića, ona koja može biti feniks i bijeli gepard. Ona koja može rukovati bodežom zvanim "pjesma safira" i ubiti demona jednim potezom. Takvu traže još od momenta kada je Leila poginula,  potraga je još uvijek bezuspješna.

- Soraja dušo uključi nam skype molim te, rekao je umornim , ali odlučnim glasom Ali ibn al Rashid. Moram se čuti i vidjeti s Marijom. Otkrio je kaže novi trag na Balkanu, trenutno putuje prema Splitu, Ankara je na žalost bila pogrešna lokacija. Mario vjeruje da su informacije ovog puta povjerljivije i da imamo dobre izglede da je pronađemo.

Iskreno se nadam habibi da si upravu, za tvoje, a vjeruj i za moje dobro. Teško te posmatrati koliko su ti mišići i nervi napeti, a oči ispunjene strahom. Znaj da me jako boli gledati te takvog. Pronaći onu koja može probuditi safirni bodež bio bi blagoslov. Znaš koliko žeđam za osvetom. Mislim da Zein trenira toliko uporno samo da bi ugasio tu istu žeđ koju dijelimo, to nas drži da se ne raspuknemo od žalosti i bola. Svi imamo svoje načine i Omar je pronašao svoj, ili bolje rečeno svoje, ali mogu ga razumjeti, ma koliko to sve bilo grešno i nemoralno, on je moj sin i volim ga svim srcem kao i svu našu djecu, Ali.

Odabrana nam je potrebna bez sumnje. Ukoliko je ne pronađemo prije Ramazana neće biti dobro i razumijem zašto te to toliko brine. U slučaju da se krv lava ne probudi, demoni će osnažiti i desit će se ogromni prevrat između snaga dobra i zla. Vijeće sedmorice mora biti sazvano što prije.

U tom trenutku začuo se poznati glas sa jakim talijanskim prizvukom...Selam ja Selam,  bilo je prvo što je Mario progovorio. Ciao Bella Soraja, ahhhhhhhh ...
Ali, da te se ne bojim, koliko se bojim, oteo bih ti ženu. To je bila uvodna replika već godinama vjernog i najboljeg Alijevog prijatelja, kuma njegovih blizanaca. Kada su se svi iz porodice pobunili,  jer Mario nije musliman, Ali im se usprotivio i rekao da čovjek koji je spasio njegov život ima prvenstvo nad svima. On je od tog trena njegov brat i time je sva dalja diskusija bila gotova. Trenutak kada on pokaže svoje lavlje očnjake i izdužene zjenice, bio je tačka na svako I.

- Ciao ludi Mario. 

- E sad me i vrijeđa čuješ li ti to Soraja? 

Čujem dragi Mario, ali ne zamjeri mu, ovih dana mi dođe da ga lijepim ljepilom, toliko puca od brige. 

-Onda ću da vas umirim mila, imam jako dobre vijesti, moraš sazvati vijeće Ali.

- Znam namjeravam večeras povezati sve na online video chat i dogovoriti vrijeme sastanka. Moraju stizati u razmacima i putovati do mjesta sastanka na različite načine i sa drugim vodićima, neki su i novoinicirani pa će biti mnogo posla.  Nego reci šta je dobra vijest?

Mjesečev kamen je počeo sijati mnogo jače nego ikada, evo GPS me upućuje u mjesto po imenu Trogir na domaku Splita, ima zadivljujuću historiju, ali da te sad ne zamaram. Vjerujem da ću je tamo pronaći. Sa svakim  kilometrom ka cilju,  kamen je sve sjajniji. Nemoj se sad previše uzbuđivati, ali mislim da ćemo do večeras pronaći Odabranu...

Mario, - da Ali ? Ti si jedan divno lud lik. Soraja se smješkala slušajući razgovor, u očima ponosnog lava,  pojavio se trag nade, radosti, a ramena su se pomalo izdignula. Ponovno je ličio na njenog Lava. 

- Ok , ti olinjali lavlji blesane. 

- Baš su se voljeli častiti,  ta dva matora tikvana,  pomislila je Soraja, ponosna beduinska princeza. Sad slijede pripreme za vijeće sedmorice,  ali to joj je bila manja briga. Ovog trena mislila je na to šta sve moraju proći njeni sinovi. Zein je bio spreman, ali ju je Omar brinuo.

Završio je još jedan posebni trening, borbu "lavovske kandže" . Zein je podigao peškir i brisao svoje Bogom dano izvajano tijelo. Koža mu je bila poput ukusne bijele kafe sa posebnim bronzanim odsjajem, kosa crna poput najcrnje noći lepršala se na vjetru, na lopatici je bio poseban žig poput lavlje šape. Duge noge i ruke, za brze pokrete poput najbrže i najsmrtonosnije zmije. Jake i muževne čeljusti, lijepog i pravilnog nosa sa nevjerovatno punim senzualnim usnama, sa sve rupicom u bradi. Njegov brat je bio isti, ali u nekoj svijetlijoj verziji, on je ličio na majku koja je u krvi nosila ruske gene.

Omar je bio onaj za kojim su žene patile i otvoreno izvikivale njegovo ime, jer im je to dozvoljavao, a za Zeinom su patile u tišini. Omarova kosa je bila poput tekućeg zlata, a oči poput najčistijih safira. Što se tiče njihove građe Zein je bio malo visočiji, a Omar je imao rupice na obrazima kada se smiješi.  Njegov osmijeh je bio šeretski , onaj koji nenamjerno poziva na neke bezobrazne zamisli. Zajedno su bili cunami koji raznosi ženska srca i ostavlja pustoš. Jedan je to činio bez srama i volio je svoju ulogu srcolomca. Drugi se šalio, zadirkivao ponekad svojom pojavom i pokretima, ali ni jednu nikada nije odveo u mrak...