Šrekova osveta otišla u krivom smijeru

Šrekova duboka razmišljanja

Šrek, u potrazi za Tristanom, osjeti veliku samoću. Prisjeća se svojih dubokih i tužnih trenutaka života.

Točno prije 3 godine isto se ovako osjećao. Bio je toliko usamljen u svojoj močvari i nitko ga nije htio posjećivati. Svi su se ljudi bojali velikog strašnog ogra i nitko se nije htio njemu niti približiti. No jedne noći, kada se njegova močvara zaista sjajila od ljepote i one iste slatkasto-kiselaste arome, Šrek zaćuje šuštanje u grmlju. On pojuri van samo da vidi pred sobom malešnu, slabašnu i vitku djevojčicu Evu.

Eva je stajala pred njim zadivljena njegovim stasom i izgledom. Šrek se svojim dubokim očima zagleda u nju i napokon saznaje što to ljudi zovu ljubav na prvi pogled. Snažan ogar klekne pred Evom tako da ju ostavi bez daha i kroz njegove krupne, pomalo propucane ali zanosne usne promoli snažan, ali ugodan glas: "Djevojčico mala, a da te pitam kako ti je ime?".

Eva drhčući, ali s odvažnosti izgovori: "Moje ime je Eva! Došla sam te pronaći Šrek! Znala sam da postojiš! Nitko mi nije vjerovao, ali sad, sad imam tebe uz sebe i ne moram se više brinuti.".

Šrek ne razumijevši što je Eva htjela reći odmah izjavi svoju ljubav: "Evico draga, ja tebe volim! Udaj se za mene i zauvijek ćemo živjeti u mojoj močvari!". Evin osmijeh pada i odjednom postane vrlo tužna. Nažalost trebala je odbiti Šreka jer u njenom srcu ima mjesta samo za jednoga: "Oprosti mi Šrek, ali ja već imam nekoga.".

Šrek se na to vrlo rastužio, ali je s tim odlučio da će zauvijek štiti i čuvati njegovu Evu, bilo šta da se desi on će biti tu za nju.

Šrek u potrazi za Tristanom odvrati se sa tužnih misli i odluči da kada pojede Tristana, oženiti će Evu i zauvijek će živjeti u njegovoj močvari.