[18+]''Raširi noge anđele.'' Rekao je. ''Jače.'' Nadodao je kada sam samo blago koraknula jednom nogom u stranu.
''Toliko si napaljena da ti vlažnost gotovo kapa niz bedra ljepotice.'' Konstatirao je muškarac do njega. Grimizna boja proturila se mo...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Nedjelja, 5. srpnja 2022.
Tristo trideset i šest riječi dijelile su me od konačnog završetka ovog nepodnošljivog seminarskog rada. U sumi s dosadašnjim napisanim bit će točno dovoljno da zadovolji kriterij od dvije tisuće koliko je zadano. Moj trenutni problem predstavljala je činjenica da nemam više što napisati.
Čitavi sinopsis 'romana' koji nam je predstavljen zapravo bi stao i u samo jednu četvrtinu od zadanoga. Domišljenost i kratke digresije dovele su me do nešto više od tri četvrtine. I dalje nedovoljno.
U prilog nije išlo ni to što pravi sinopsis niti ne treba biti duži od sedam stotina riječi, no zadatak je jasan. Koliko god da se on kršio sa svime što smo do tada naučili.
Glasno sam otpuhnula i odgurnula se od stola. Ova soba postajala je moja noćna mora s obzirom na broj dana koje sam u njoj provela izlazeći samo do fakulteta ili do kantine. Veselo lice dočekalo me kada sam se napokon okrenula.
''Pauza?'' upitala me iako njoj nije bila potrebna. Kolikog god da je odabir Anne kao cimerice bio dobar, toliko mi je i drago što ćemo se za manje od pet dana rastati i vrlo vjerojatno nikada više ne vidjeti.
Kimnula sam glavom i posegnula za kutijom cigareta u ladicu. U drugu ruku zgrabila sam flašu vode u kojoj sam prethodno otopila duplu dozu aspirina kako bih se unaprijed pripremila za glavobolju koja će krenuti u kasnim satima. Učestalo čitanje, a potom i konstantno tipkanje na laptopu ostavljalo je posljedice. Učestale glavobolje i sve lošiji vid zabrinuli su moje roditelje koji su me hitro upisali okulistu. Situacija se raspetljala tako što već dvije godine nosim naočale s negativnom dioptrijom koja se svakim odlaskom liječniku povećava.
Kuhinja na našem katu studentskog doma uvijek je bila prazna. Usprkos natpisima 'zabranjeno pušenje' na stolu su uvijek stajale dvije pepeljare koje bi čistačica redovno praznila. Ni ona nije marila za te natpise.
Pričekala sam da Anna zapali cigaretu kako bih posudila upaljač. Povukavši duboki dim pustila sam tijelu da se opusti. Ako faks u preostala dva tjedna bude konstantno ovoliko kaotičan ne sumnjam kako ću morati kontaktirati starog poznanika i moliti za par ručno smotanih.
''Spremna za sutrašnji ispit?'' upitala sam ju.
Ona se samo nasmijala i odmahnula rukom. Znala sam kako nije marila.
Jedini razlog zbog kojeg nisam imala pune simpatije prema Anni je ljubomora. I ne bojim se to reći. Ljubomorna sam na nju što joj je stari pun kao brod. Toliko da gotovo sve ispitne prolazi samo na kontu novčanica koje utrpa u indeks. Čekala ju je još jedna godina studija prije nego završi svoje reprezentativno školovanje. Godina koja će proći kao i ove četiri prije.
''Znaš i sama kako je to sutra samo formalnost.'' Odgovorila mi je. Najveći faktor koji je pokrenuo tu moju ljubomoru prema njoj bio je u njezinom hvalisanju. Činjenica da nju uopće ne zamara savjest što će imati diplomu koju nije zaslužila.
