Poglavlje 41

1.8K 80 30
                                    

Četvrtak, 18

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

Četvrtak, 18. kolovoza 2022.

Raditi preko ljeta za studenta može donijeti dobar benefit u vidu financijske situacije, no s druge strane nakon cijele godine za knjigom nužan je i kvalitetan odmor.

Ja sam mu se nadala danas, s obzirom na to da mi je smjena u subotu otkazana radovala sam se jutarnjim ljenčarenjima. No nakon svega pola popijene šalice kave nazvala me uzrujana gospođa Brooks.

Kako se knjižara bavi i osobnom dostavom paketa u krugu od desetak kilometara od poslovnice za danas su bile zabilježene tri dostave. Uobičajeno ih Antonija dostavlja nakon ranog vremena no zbog opskrbe knjigama i školskim priborom koja je uranila nekoliko dana od predviđenog datuma Brooks to danas neće moći obaviti.

Zbog te iste opskrbe zamolila me da dođem i odraditi smjenu danas nakon koje da odradim i zakazane dostave. Iako preko volje, ipak sam se spremila i potrudila u najkraćem roku doći na posao.

Sedam sati kasnije bila sam premorena. Antonija je ostala još slagati police kada sam ja pokupila tri paketa i krenula ih dostaviti. Jedino što me motiviralo u ovom trenutku je izvjesni bonus koji mi je obećala.

Sva tri paketa bila su unaprijed plaćena. Prva dva trebalo je dostaviti u dva odvjetnička ureda koja su se nalazila jedno nasuprot drugog. Treći paket bio je namijenjen za osobu koja odsjeda u obližnjem hotelu uz rijeku.

Noge su me počele sve više boljeti i definitivno ću hvatati autobus za natrag doma. Što me podsjetilo kako se navečer viđam s Alastorom. Ne bi bilo na odmet nazvati ga i provjeriti njegove planove.

Sinoć sam ga nazvala s namjerom da ga pitam u vezi večeras, no Silasova me dosjetka zbunila do te mjere da sam se pogubila u potpunosti.

Birala sam njegov kontakt. Javio se nekoliko zvona kasnije.

''Lutko.'' Tipičnim pozdravom mi se obratio. Pozdrav od kojeg mi se uvijek razvuče osmijeh u kutove usana a koljena blago krenu klecati.

''Bok.'' Pomalo nezgrapno sam mu se obratila.

''Nešto se dogodilo?'' upitao je. Uz njegov glas nije se ništa više čulo kroz slušalicu. Odmah me zaintrigiralo to.

''Nije, već sam htjela pitati kada bismo se našli danas?'' ipak sam prešla na temu. Ne bi bilo pristojno s moje strane napadati ga zbog takve banalne stvari.

''Ja sam slobodan cijelu večer. Kada bi tebi pasalo?'' uzvratio je pitanjem.

''Morala sam jutros na posao i sada još nešto dovršavam tako da neću stići do prije nekih šest. Možda i nešto kasnije.'' Odgovorila sam. Znam kako zasigurno sprema nešto zanimljivo i željela bih se barem malo odmoriti prije nego li se nađemo.

''Onda u sedam. Može?'' upitao je. Veselo sam se osmjehnula.

''Savršeno.'' Osjetila mi se radost u glasu.

Dok imamo nasWhere stories live. Discover now