Ruža Nura Bazdulj-Hubijar

Ruža 1.Serijal

Svugdje na svijetu u svim vremenima do sada, cvijet ruže značio je i znači ljubav pa tako i u ovom romanu. Nura Bazdulj Hubijar savršeno je prikazala ljubav jednog naizgled nemarnog dječaka prema djevojčici tako što joj je svaku večer ostavljao crvenu ružu na prozoru njezine sobe. Djevojčica Minja nikad ne bi ni pomislila da bi se mogla zagledati, a kamoli zaljubiti u tako neuglednog dječaka kao što je bio Tahir, no koliko je malo potrebno da se osvoji žensko srce se može saznati upravo iz ovog ljubavnog romana za djecu i tinejđere.

Ruža je roman koji je oduševio mnoge tinejđere i s razlogom je uvrštena na popis lektira za osnovnu školu. Poučava djecu koliko je kratak život, koliko je malo potrebno za sreću i koliko je lagano nekome slomiti srce nekome. Koliko je bolna udaljenost od osobe koje voliš i koliko je važno u životu brinuti se za svoje bližnje i osobe koje voliš.

Kratak sadržaj

Minja je četrnaestogodišnja djevojčica koja živi u dobro obrazovanoj, ali siromašnoj obitelji. Njezini roditelji su visoko obrazovani, ali silom prilika nisu našli dobre poslove koji bi im omogućio da bolje žive i priušte Minji sve što bi ona željela. Inače boležljiva, jednoga dana Minja se odjednom nije osjećala najbolje i osjetila je mučninu. Odjednom se onesvjestila ili je barem tako mislila – da se onesvjestila te se probudi u krevetu u bolnici nesvjesna što se dogodilo.

Kasnije je saznala da se u bolnici nalazi zbog reumatske groznice. Reumatska groznica je bolest u kojem se zahvaćaju veliki zglobovi, a ponekad i srce te ju zbog toga doktorica smješta na odijel za internu njegu. Sa njom u sobi zbog bolesti leže baba Milja, predivna i simpatična žena koja je uvijek spremna pomoći i teta Lucija, žena sa sela kojoj je muž mesar i ima dvoje divne djece. Dok je u bolnici Minja je često tužna jer se ne može kretati i sanja o danu kada će moći samostalno stati na noge i veselo protrčati niz ulicu te se popeti na staru trešnju.

Svaki dan, u posjetu u bolnicu joj dolazi Dinko, njen dečko koji ju pomalo živcira i ne zna zašto je s njim, njezin brižini otac te njen brat Robi. Majka ju posjeti samo ponekad jer je uvijek zauzeta šminkanjem i sjedenjem ispred ogledala. Nedostajao joj je njezin zagrljaj i pravi poljubac, a ne njezini izljevi nježnosti koji kao da su bili namješteni. Mrzila je njezin odnos prema njoj jer se ponašala prema Minji kao prema djetetu i uvijek je koristila demunitive. Minja je samo htjela da njena majka s njom podijeli kratke malene trenutke sreće ili da se s njom zajedno isplače, utješi ju kad joj je teško i čvrsto stisne uz sebe. Na žalost, Minjina majka nije znala Minjine želje, ili što je još žalosnije, nije željela da zna.

Prisjećala se trenutaka kada su Robi i ona bili mali i imali šarlah i visoku temperaturu. Minja je imala toliko visoku temperaturu da je skoro buncala. Bio je to njen otac koji se po cijele dane brinuo za njih i bdio po cijele noći nad njima, mijenjao obloge i davao im lijekove. Prisjeća se kako je on to sa velikom ljubavlju i lakoćom radio, uvijek sa nježnim osmijehom dok je njezina majka za to vrijeme čvrsto spavala.

Sljedećeg dana njezin otac joj priopčava kako je Majka (Minjina baka, majka njenog oca kojeg su iz dragosti zvali Majka) jako bolesna te ju neće moći toliko često posjećivati. Mora se brinuti za nju jer jedva diše, ne može leći od gušenja, blijeda je i slaba te potpuno nepokretna. Bojao se da će umrijeti, nije svoje strahove rekao Minji, no Minja je točno znala što njezin otac misli.

Jednoga dana, kad ju je posjetio brat Robi govori joj kako ju njihov tata nije mogao posjetiti jer je dobio čir na želucu što nju iznimno uznemiri. Minja počne plakati i razmišlja o tome kako više ništa neće biti kao prije.

Bolnicu je doživljavala kao svoj pakao te je jedva čekala ići kući. Ubrzo dolazi doktor koji joj govori kako je Minja bolje i da uskoro može ići kući. Kada su ju otpustili bila je presretna jer se vraća natrag u svoj, kako ga ona zove, Čvorkov zamak.

Kada su je otpustili iz bolnice i krenula natrag kući u svoj, kako ga ona zove, čvorkov zamak. Kod kuće ju je dočekalo veselje jer su svi bili sretni što se Minja oporavila i vratila kući te su čak organizirali i zabavu u čast njenog povratka. Kako je zabava sve više i više se primicala kraju Minja se osjećala sve umornije i umornije. Počela je čitati knjigu Mali princ,koju joj je poklonio njen razred, koji ju je oduševio jer je pristao umrijeti zbog ruže koju je veoma voljeo.

Bilo je deset sati kada se spremala za počinak kada na prozoru ugleda ružu za koju nije znala kako je onamo dospijela. Bila je iznenađena i sretna što ju netko toliko voli da bi joj u tajnosti poklonio i ostavio ružu na njenom prozoru. Htjela je plakati, jako plakati, ali od sreće. Pomislila je da joj je Dinko ostavio ružu. Sljedećeg dana kada ju je Dinko došao posjetiti Minja mu je dozvolila da ju poljubi. Dinko je bio veoma iznenađen što ga je Minja poljubila nakon toliko godina njenog izbjegavanja.  U njemu je ovaj poljubac izazvao sreću i prešao je sva njegova očekivanja, no u Minji poljubac nije izazvao ništa. Pomalo iznenađena da ništa nije osjetila prilikom poljupca sa Dinkom jer je romatizirala susret sa dječakom koji joj je ostavio ruže na prozoru Dinko joj je bio veoma dosadan.

Kako su dani odmicali ruže su nastavile stizati. Netko je svake večeri u 10 sati Minji ostavljao po jednu ružu na prozoru, a Minja je romantizirala trenutke sa dječakom kojeg nikad nije vidjela niti upoznala. Potajno se nadala da je Dinko taj dječak koji ju voli u toj mjeri da joj svaku noć ostavi ružu na prozoru. Iako su mu njegove teme bile dosadne i bio je ne maštovit te nije dijelio jednake interese kao ona. Polagano je počela zaljubljivati se u njega, no prešutjela mu je činjenicu da misli kako su ruže od njega i o tome mu ništa ne govori.

Jedne večeri ruža nije bila na prozoru što je u njoj izazvalo ogromnu tugu i razočaranje. Počela je plakati no ubrzo od svega odustane. Sljedećeg dana na putu prema kući susreće svog brata Robija te ga upita kamo se žuri. Robi joj odgovara da ide kod Tahira, šutljivom i uvijek namrgođenom Robijevom prijatelju koji je doživio nesreću jer je pao sa ograde dok je brao neke ruže. Iznenađena činjenicom da bi povučeni i neugledni dječak mogao biti taj koji je njoj ostavljao ruže osjećala se ružno i pomalo razočarano, no ubrzo je shvatila da je upravo Tahir ljubav njezina života. Odmah je prekinula s Dinkom i nadala se da će Tahiru konačno reći svoje osjećaje i da je saznala da je upravo on taj koji joj je ostavljao ruže.

Uskoro je sa obitelji trebala otputovati na more te je bila veoma tužna i žalosna jer je mislila da će ju Tahir zaboraviti dok je odsutna. Ubrzo saznaje da se prevarila. Kada se vratila sa putovanja, ruža ju je čekala na prozoru.

Krajem ljeta Tahiru je umrla i majka. Majka mu je bila veoma bolesna, a on se nakon očeve smrti brinuo i za kući i nju. Kupovao je, spremao kuću, kuhao, prao. I brinuo se o majci. Kao da je on njena majka, a ona njegovo dijete. I uza sve to učio. Bio je najbolji u razredu iz većine predmeta.

Odlučila je otići sa svojim bratom Robijem do njegove kuće kako bi mu izrazila sućut. U Tahirovim očima vidi tugu, ali istodobno i neki sjaj. Nakon četrdeset dana, Tahira centar za socijalni rad dodijeljuje na skrbništvo njegovoj tetki te odlazi kod nje u Višegrad. U trenutku kada Minja saznaje da Tahir odlazi u Višegrad. Rastužuje se jer su njeni osjećaji prema Tahiru veliki, počela ga je iznimno voljeti i nikada nije prestala žaliti za izgubljenom ljubavi. Nedugo zatim Robi joj donosi pismo od Tahira koji joj je poslao na odlasku. Drhtavim rukama odmotala je zamotuljak dok je Robi napuštao sobu. Unutra je bio prekrasan crveni pupoljak, malo uvenuo i porukica ispisana crnim flomasterom nešto kosim rukopisom “PLEASE, LOVE, REMEMBER” što u prijevodu znači “Molim te, ljubavi moja, sjećaj se”.

Ovo je samo prva knjiga serijala Ruža,a ukupno ih je objavljeno tri....Ovo nije nimalo bolje kao original jer u originalu Pisi sva prisjećanja Munje na dom i djetinjstvo.Nura je moja najdraža autorica i sada znate zasto.