Ljubav koja lijeci sve

1. poglavlje

LJUBAV je prekrasan osjecaj koji moze boljeti. Priznajem, lijepo je kada imamo nekoga koga volimo, kada imamo nekoga bez koga ne mozemo. Zaista je lijepo kada imamo nekoga kome mozemo vjerovati bez straha da ce nas izdati, prevariti ili da ce iskoristiti nase slabosti kako bi nas povrijedio.

No opet, ljubav moze biti nesto najgore sto nam se moze dogoditi. Moze pretvoriti nas slatki zivot u pravi pakao na zemlji. Moze nam nanijeti bol... iako, nije ljubav ta koja ce nas povrijediti ili iznevjeriti vec je to odredjena osoba. Ona osoba za koju smo prije mislili da je pravi andjeo, ustvari moze se pretvoriti u pravog vraga. Hah, nije li to bolno? Ja bih rekla da je.

Kakva god da bila, ljubav nam uvijek pruza neku vrstu zadovoljstva. To je cinjenica. Iskreno, ja sam od onih osoba koje su prije bile povrijedjene, i sada mi se ljubav gadi. Ne mogu podnijeti vise tu ljubav. Sada, mnogi misle kako je nama bezosjecajnima lako. Vjerujte mi, nije. Nije nam lako kada ugledamo osobu koja nam je prije znacila sve i onda nas povrijedila. Jednostavno, pre bolno je.

Sada, vratiti cemo se u proslost. Nekih par godina prije i vidjet cete kakva sam osoba tada bila, a kroz pricu vidjet cete kakva sam sada.

________

-2.4.2010-

Pet sati popodne je. Ja sam dosada bila u kupovini sa svojom najboljom prijateljicom Danielom. Veceras je zabava, njen brat slavi 18 rodjendan i ja sam pozvana. Eh taj decko silom zeli odrasti, iako ne znam sta vidi u svijetu odraslih. Ja mu stalno govorim kako tamo nije lijepo, ali on mi ne vjeruje. A ja i Daniela znamo kako je u tom svijetu. Ipak smo mi iskusne 25-godisnjakinje.

- Znaci u 20:00 je zabava?- upitala sam ju jos jednom.

- Da, 20:00 da si se nacrtala tamo. I mozes i Maria pozvati.-

- U redu, onda se vidimo.- zagrlile smo se pa je svaka otisla svojim putem.

Mario je moj decko. Zajedno smo vec nekih 5 godina i stvarno nam je lijepo. Kod njega sam se preselila prosli mjesec. Volim ga i ne bih ga ni za sta mjenjala!

(...)

- Ljubavi! Doma sam-

- A ja sam u ispred televizora! Dodji- cula sam taj prekrasan, dubok muski glas.

Usla sam u boravak i vidjela kako gleda neki ratni film.

- Koji je to film?- upitala sam sjedajuci kraj njega.

- Fury hoces gledati sa mnom?- odmahnula sam glavom pa se ustala.

- Moram se pripremiti veceras za zabavu. Danielin brat slavi 18.rodjendan. Ides samnom?-

- Pa idem. Ionako sam obecao Matku da cu ga nauciti kako flertati sa curama-

Blago sam se nasmjesila pa otisla u kuhinju nesto pojesti.

(...)

- Pa dobro gdje ste vas dvoje!? Prije deset minuta ste trebali ovdje biti!- vikala je Daniela.

- Nisam ja kriv! Melisa je... uostalom vi cure uvijek se morate sredjivati...- promrmljao je Mario pa otisao potraziti Matka.

- Ah, vidim da ti make-up bas nije uspio haha. Ajde da te nasminkam.- rekla je Daniela pa me povukla za sobom u sobu.

A/N:

Hej. Ovo mi je prva prica ikada. Nije fan fiction jer prvo zelin cuti vasa misljenja za ovu pricu. Prica nece biti duga. Mozda oko 10 poglavlja/dijelova. Ja mislin da je to za pocetak sasvin dovoljno :) a onda cu, ako vam se svidi pisati i fan fiction.

*Read*

*vote*

*comment*

Podijelite pricu sa vasim prijateljima.