Ljubav koja lijeci sve

2. poglavlje

-kako si mi samo prekrasna- uskliknula je Daniela.

Pogledala sam se u ogledalo i doista, ugledala sam prekrasnu djevojku koja nije bila ni nalik meni u stvarnom zivotu. Ocarana sam i jednostavno ne vjerujem da sam to ja.

-Kako ce tek Mario biti odusevljen kada te vidi? Oboriti ces ga sa nogu draga moja.-

-To cemo jos vidjeti-namignula sam joj pa smo se zaputile prema glavnoj dvorani. Vec su svi tamo,samo nas dvije nedostajemo.

Kad smo usle svi pogledi su bili zalijepljeni za nas. Ili... za mene? Osjecam se nekako neobicno. Nisam navikla jos da budem u centru paznje.

Dosle smo do sanka i narucile pice.

-Uu, eno Maria. Bolje da nestanem.-namignula mi je pa sa picem u ruci otisla do zgodnih likova, a mene je ostavila samu.

-Mel, jesi mozda vid...-zastao je kad sam se okrenula prema njemu. Samo je sirom otvorio usta i bio... sokiran? Da, sokiran...

-Jesam li vidjela...?-potaknula sam ga da nastavi na sto je protreso glavom pa nastavio.

-Jesi vidjela Matka? Trazim ga cijelo vrijeme, no njega nigdje.-

-Pa, mozda je pobjegao jer... ne zeli da mu ti predajes instrukcije o flertu? Mozda si mu grozan instruktor. Uostalom....

Nasem Matku ne trebaju instrukcije-nasmijeseno sam rekla ugledavsi Matka kako plese sa jednom djevojkom. Nije mi brat, ali ga volim kao brata. Kao sto Danielu volim kao sestru.

Mario se blago nasmjesio pa pruzio svoju ruku.

-Jesi li za ples?-

-Oh, mislila sam da me to nikada neces pitati.-nasmjesila sam se pa mu pruzila ruku. I zaplesali smo, valcer. I to becki valcer, onaj malo brzi.

(...)

-Idemo van na zrak?-upitao me a ja sam klimnula glavom.

-Stvarno dobro pleses... i lijepo izgledas.-rekao je na sto sam se zacrvenila.

-Hvala, iako... moram priznati da nisi ni ti los.-nasmjesila sam se pa pogledala u nebo.

Bilo je tamno plavo sa stotine zvjezdica na nebu. Stvarno je lijepo, nekako... romanticno. Prenosi miran ugodjaj. Sve je tiho i mirno.

-Nebo je bas lijepo.-rekao je pogledavsi u mene.

Nervozno sam se nasmjesila pa pognula glavu.

-zasto si nervozna? Mislim, vec smo... 5 godina u vezi. Nema razloga za nervozu, Melisa.-njezno i brizno je rekao pa me zagrlio.

Taj muskarac kao da mi cita misli. Kako zna o cemu razmisljam i sto me brine? Mozda jer me pozna odlicno? Mozda... tko zna. Ljubav je misteriozna stvar. Zapravo, ljubav ni nije stvar. Ne mozes ju opipat, dotaknut... mozes ju samo osjetiti na dva nacina. Kroz suze, bol i patnju ili kroz smijeh, srecu i radost. Nema trece opcije.

-Mario, volim te. I ne bih te mjenjala ni za sto.-rekla sam sa osmjehom na licu pa ga poljubila.

-znam ljubavi. Ne bi ni ja tebe mjenjao ni za kakvo blago ovog svijeta-

Eh da moj Mario... tada si govorio jedno, a onda si rekao drugo. Totalno nesto potpuno drugacije. Mislila sam kako me stvarno volis, kako ti stvarno znacim. Imala sam osjecaj da sam nasla muskarca svojeg zivota. Muskarca koji me nikada nece povrijediti, ali ocigledno sam bila u krivu...

One noci, kada si me nazvao kurvom, samo zato sto me tvoj 'prijatelj' poljubio, sve se slomilo u meni. Ne mogu vjerovati da su takve rijeci izasle iz tvojih usta. Iako, znas... sada kada razmisljam o tom shvacam kako sam bila glupa. Obicno uvijek predvidim ljude i njihove namjere, no ovaj put... ja te nisam uspjela prokuziti. Ne znam zbog cega tocno. Mozda jer sam bila ocarana tobom? Mozda jer sam te previse voljela? Tko zna... cak ni ja ne znam pravi razlog.

Dan kad smo prestali postojati, dio mene je otisao, zauvijek. Dio mene je ostao sa tobom i tamo ce zauvijek biti. To znam, i svjesna sam tog. Cak sada... kada sam hladna kucka, znam zaplakati zbog tih dana koji su urezani u mojem sjecanju.

Sjecas li se kako smo se lijepo proveli 2011 u Splitu? Iako nisam bas htjela tamo ici, ja sam pristala. Znas li zbog cega? Odnosno zbog koga? Zbog tebe! Sve sto sam ucinila, ucinila sam zbog tebe, a ti si mi onako uzvratio svu moju ljubav. Ma znas sto? Bolje da ju nisi uzvracao... ako si ju mislio uzvratiti na taj nacin.

-Melisa, zvoni ti mobitel-

Ahh, glupi uredjaji! Moraju uznemiriti sve prekrasne trenutke...

-halo-

-Melisa, zovem samo da zahvalis Mariu-

-zasto Dani? Sto je on napravio?-

-pa naucio je Matka kako flertati. Eno moj buraz zavodi komade.-

-haha draga moja, nije mu ni trebao Mario. Sam je to ucinio.-

-sam? Wow, oukej... ajde, sad cu ostaviti vas golupcice same haha. Cao-

-cao cao-

Eh ta Daniela...

-idemo kuci? Ja sam umorna-rekla sam zijevajuci.

-u redu, idemo.-rekao je, ustao se pa smo krenuli prema autu.

Na putu do kuce sam utonula u san.

A/N

Pa taman sam stigla napisati pod slobodnim satom :) imaju njemacki a ja ne idem na njemacki jeej haha

*Read*

*Vote*

*Comment*