Okovi sudbine

Pjesma Sunca i Mjeseca

Miris soli i kamena bio je sve izraženiji. Veliko plavetnilo bilo je sve bliže. Tek nekoliko koraka dijelila su je od mora. Znala je da će opet uspjeti. Sreća je bila na njezinoj strani, sve do sada. Koraci stražara iza nje postajali su sve glasniji. Šansa da ju uhvate bila je veća. Disanje joj je postalo sve teže. Bol u nogama pulsirala joj je zbog trčanja. Jedno skretanje u usku ulicu dijelilo ju je od pristaništa brodova. Nakratko se okrenula iza sebe, nije bilo nikoga. Zastala je kako bi smirila disanje. Lijevom rukom pridržavala se za zid dok je u drugoj ruci čvrsto stiskala držak drevnog mača. Nekoliko trenutaka kasnije krenula je u bijeg, no nečija ruka ju zaustavi. Čvrst stisak držao ju je za zapešće. Našla se u zamci. Oči stražara nijemo su je gledale. U njima nije mogla vidjeti gotovo ništa, osim sivog plavetnila boje oluje. Djelovale su prazno, bez duše. Pokušala se izvući iz željeznog stiska, no kao odgovor osjetila je još samo jaču bol. Neko vrijeme gledali su se oči u oči sve dok stražar nije prvi progovorio.

„ U ime rimskog cara Augusta Gaja Julija Cezara Oktavijana, uhićena si zbog višestruke krađe vrijednih predmeta, razbojništva, veleizdaje i piratstva. "

Rečenicu je izgovorio ravnodušno u jednom dahu. Bellatrix je samo gledala u njega. Pravila se da izgleda začuđeno i uplašeno dok je razmišljala o planu za bijeg. Imala je samo jednu ideju koja joj se nije sviđala. Uključivala je ozljeđivanje stražara. Još nikad nikog nije ozbiljno ozlijedila. Grozila ju je pomisao da vidi nečiju krv. Odustala je od ideje kada su se pojavili ostali stražari. Bilo ih je više od desetorice. Šanse za bijeg bile su sve manje. Jedini spas bio joj je plan C, ali ga nije imala.

„ Opkoljena si! Više ne možeš pobjeći. Predaj mač pokojnog cara Julija Cezara, Ako to učiniš, veće su ti šanse da će ti život biti pošteđen. Car August odviše je milostiv prema kradljivcima i izdajicama. "

Riječi stražara zvučale su uvjerljivo. Samo što Bellatrix nije bila toliko naivna da povjeruje u njihove laži. Dobro je znala da kazna za bilo koji počinjeni zločin, pa čak i za krađu znači smrt. Večina stanovnika Rimskog Carstva iskazivala je poštovanje caru Augustu. Bellatrix je je znala da je njihovo divljenje i poštovanje samo lažna fasada grada. Bilo kakvo iskazivanje mržnje i pobune prema caru znači veleizdaja.

„ Polako gospodo. Poći ću s vama, ali prije toga imam jedno pitanje. "

Stražari upute Bellatrix začuđen pogled. Izgledali su zbunjeno. Najniži stražar prekinuo je tišinu.

„ Pitanje? Zatvorenici nemaju pravo na postavljanje pitanja. "

Stražareve riječi zvučale su oštro. Bellatrix nije bila začuđena tonom njegova glasa. Carevi psi često su se okrutno ponašali prema svojim zatvorenicima. Zbog čega ih je još više prezirala.

„ Zapravo, ova razbojnica i kradljivica još uvijek nije moja zatvorenica. Barem dok se ne preda ili ne preda mač moga oca. "

Stražari su se počeli spuštati na koljena kako bi se poklonili caru Augustu koji je dojahao na svom bijelom pastuhu. Svi su bili na koljenima osim Bellatrix i cara. Bilo bi joj iznad ponosa da mu se pokloni. Na prvi pogled August nije izgledao poput cara. U jahačkoj odori i kožnim čizmama izgledao je poput obične osobe. Upečatljive crte njegova lica i oči boje Sredozemnoga mora izgledale su nevino. Bellatrix je nekoliko trenutaka gledala u modre oči. Podsjećale su ju na valove mora. Trebalo joj je nekoliko trenutaka da postane ponovno hladnokrvna. Znala je da je to nevino lice samo maska iza koje se krije pravo čudovište.

„ Kako ljubazno od vas. August Gaj Julije Cezar Oktavijan je cijelo ime? "

„ To je cijelo ime. Zašto to pitaš? "

Jedan od stražara nije dopustio da Bellatrix išta više kaže. Umjesto toga, uperio je mač u nju. Bellatrix ga je preduhitrila uperivši mač u cara Augusta.