Slucajnost ili sudbina

9.poglavlje

-Kad se sljedeceg dana probudila proslo je podne. Iako nije imala veliki mamurluk niti glavobolju bila je uzasno umorna I strgana , kao da je sudjelovala u boks mecu

- Jebote auto !!! - progundala je - prestara sam za "ljubovanje' na zadnjem sjedistu bez obzira koliko luksuzan I udoban auto bio.

Stigavsi u Jamajku King ju je vec cekao u posljednjem separeu u samom uglu kafica. Samo je prosla kraj sanka mahnuvsi Dini u prolazu. Doslovno se srusila nasuprot Kinga naslanjajuci glavu na stol ispred sebe. Polako je podizala glavu skidanjuci suncane naocale koje su joj do tad skrivale oci

- Auuuuu - nasmijao se King na sto ga je samo prostreljila pogledom - okej , oprosti!!!!

- Tiho , molim te. Nisam jos popila kavu

- Duplu , plavuso??? - zaculi su Dinu kako joj se obraca

- Ma troduplu , molim te. I gajbu mineralne

- Hahahha !!! Toliko dobra noc???

- Ne pitaj

- Ako ti koja se inace najbolje drzis tako izgleda kakav je onda ostatak kvarteta?

- Saznat ces ubrzo kad mi se pridruze, jos ni jedna nije budna

- Kakva je prica s njim - upitao je King pokazujuci glavom prema sanku

- Dino ???? njega smo dobile s kaficem - nasmijala se - visimo ovdje od srednje skole a on je dosao prije cetiri godine pa smo ga posvojile. I sve te 4 g on I Zrinka se gledaju I igraju macke I misa. Nadam se da ce se neke stvari vise pokrenuti jer nam svima idu na zivce

- Zanimljivo. Nego...

- Psssttt , ne jos molim te. Pricekaj da popijem prvu kavu

- U redu. - kimnuo je I naslonivsi se u separe gledao ju kako prinosi salicu usnama I ispija vrucu jaku tekucinu. Nakon nekoliko ispijenih gutljaja pocela je pretrazivati po dzepovima trenirke I pogledavsi ga posegnula na stol za njegovim cigaretama

- Sorry , al trenutno ne znam kako se zovem pa ne znam ni gdje su mi cigarete. Mislim da ih nisam ni ponijela a bome ni novcanik, tako da, iako sam te ja zvala na kavu, placas ti - slegnula je ramenima I blago se nasmijala

- Nema problema - odvratio je I mahnuo Dini da donese svakome jos jednu kavu. Kad je popila prvu salicu I ispred nje se nasla druga pogledala ga je I uzdahnula je

- Slusam

Naslonio se podlakticama na stol, protrljao oci I duboko udahnuo

- Stela I ja se znamo skoro cijeli zivot a u braku smo 6.godina. Dok smo studirali povremeno smo se znali spetljati ali nista ozbiljno. Otisli smo na skijanje s ekipom I ostala je trudna. Bio je to sok za jednog I drugog. Ja sam bio tad na posljednjoj godini a ona je imala jos dvije godine I ni jedan ni drugi nije bio spreman za takvu odgovornost. S obzirom da su nam roditelji prijatelji I kumovi odlucili smo se vjencati. Nismo znali sto nas ceka niti sto ustvari brak podrazumijeva. Zivjeli smo s mojim roditeljima dok ja nisam diplomirao I zaposlio se pa smo kupili kucu. Stela se posvetila trudnoci I sebi, nismo bili zaljubljeni niti gajili neke posebne osjecaje jedan prema drugome a nije nas to previse ni zanimalo. Ja sam se posvetio karijeri , radio po cijele dane , a ona , iskreno, nemam pojma. Rijetko smo se vidali. Jednog me dana nazvala na posao da mi kaze da se ne osjeca dobro no ja sam ju samo izignorirao I rekao neka priceka dok zavrsim s poslom jer sam mislio da drami kao I inace , navikao da prigovara na cinjenicu da me nikad nema. Dok sam stigao kuci nje nije bilo. Zavrsila je u bolnici. Imala je spontani. Prva stvar koju sam osjetio bilo je neizmjerno olaksnje a nakon toga krivicu. Umjesto da budem tuzan , ja sam osjetio olaksanje. Doctor nam je objasnio da nitko nije bio kriv , jednostavno plod nije bio dovoljno snazan da bi se zadrzao. Stela je bila , hvala Bogu u redu. Kad smo stigli kuci sve je krenula krivim putem. Pogled koji mi je " poklonila " kad sam prvi put stigao u bolnicu prozeo me nevjerojatnim kajanjem I sramom. Bio je toliko hladan I bezivotan . Nikad me nije okrivila za nista al ja sam krivio sam sebe. Nisam zelio to dijete I koliko god bio svjestan da nije racionalno mislio dam da sam ga zelio , da sam se samo malo vise trudio ne bi ga izgubili. Osjecao sam da I ona dijeli moje misljenje. Stela se povukla u sebe a ja sam se okrenuo poslu. Radio sam po 20 sati dnevno dok se ona druzila ne znam ni sam s kim, izlazila, zabavljala se I na kraju vratila se studiju. Nisam joj branio nista , nisam prigovarao niti ista pitao. Predpostavljam da me I varala no s obzirom da nije ona mene nista pitala nisam ni ja nju. Nakon sto je diplomirala otisla je na nekoliko mjeseci u Svicarsku. Tamo nasa firma ima svoju podruznicu I ona je tamo pocela raditi. Zasto se nismo rastali nisam siguran ni sam. Svatko od nas zivio je zvoj zivot, nismo smetali jedan drugome I nije bilo potrebe za tim. A ja sam dugo osjecao krivicu sbog svega I nekako kao da sam se na taj nacin pokusavao iskupiti - zastao je , zapalio cigaretu I nastavio. Sara ga je samo suteci promatrala