Kao da je uživao u njenom strahu . Stajao je i mirno je posmatrao kako pokušava da ga ubijedi da je pusti da ode . Kad je i sama shvatila da je sve uzalud u njoj se probudi buntovnik i ona mu pridje na korak udaljenosti . Gledala ga je ravno u oči . Čekala je svoju presudu . Iznad njene glave pokretom ruke nekome dade znak i za nekoliko sekundi pored nje se pojavi djevojka njenih godina . Smješkala je se i uze je ispod ruke dobacivajući mu kako je bezobrazan i kako se ni malo nije promjenio za sve ove godine ....
Sebastian se sa samo glasno nasmijao prije nego u nekoliko koraka se pope uz stepenica kao da ih nije ni gazio.
Anela razvuče osmjeh i poslušno nastavi da korača uz ljubaznu djevojku koja joj se predstavi po imenu Lea . Ušle su u gosinsku sobu . Uredno spremljenu , ništa previše ali ipak za nju i previše luksuzno , pomislila je u sebi i zadržala mišljenje. Ljubazno se oprosti od nje i sama još jednom provjeri da su vrata dobro zatvorena. Iz torbe izvuče telefon i pozva majku . Napomenula ju je da uzme lijekove i slaga kako imaju puno posla da će malo više nego uobičajeno da kasni . Smislila je kako kad svi odu na spavanje će imati priliku da ode .
Nekoliko minuta njenog hodanja u krug u sobi se pretvorilo u vječnost . Grickala je usne i vodila rat u mislima . Prekinulo ju je kucanje na vratima , na njeno odobrenje, nakon otvaranja u sobu joj udje starija žena i zamoli je da podje sa njom po naredjenju Sebastiana. Anela se nije protivila . Poslušno ju je u stopu pratila . Na kraju hodnika s lijeve strane su se zaustavile ispred velikih tamnih vrata i ona joj ljubazno objasni da sama udje . Kimnula je glavom i zahvalila joj se prije nego je otvorila vrata . Slabo osvijetljena prostorija je dominirala u stilu od ostatka kuće koje je onako u prolazu vidjela . Vrata se od težine sama zatvoriše i ona se trgnu praveći korak- dva naprijed bliže stolu za kojim je sjedio Sebastian u slobodnom kućnom izdanju . Morala je da prizna da je izgledao puno mladje i atraktivnije nego ranije kakvog ga je upoznala. Pojača jačinu svjetlosti lampe na svom stolu i dade joj rukom znak da sjedne . Stezala je telefon u rukama ispred sebe i odmahivanjem glavom odbi naredbu a on podizivajući obrve samo obori pogled i nastavi da potpisuje neke papire ispred sebe . Stajala je mirno privremeno se naginjaući naprijed kao da joj je bilo dosadilo stajanje u mjestu. I samo što ju je strpljenje popustilo , oglasio je se Sebastian .
" Svoj dug ćeš isplatiti svojim radom za mene . Godinu dana , a ako se budeš pokazala dobra onda možda i duže ."
Nervoznim smješkanjem ga prekinu .
" Godinu dana ?! Ja da radim za tebe ? Godinu dana za jedne cipele i hlače ? "
Ustao je i ona se malo uznervozi i napravi korak nazad . A on kao da je primijetio da ga se plaši nastavi da joj prilazi gledajući je kao zvijer svoj plijen . Osmjeh krajem usana bi ga odao da ga je gledala u lice , ali nije imala hrabrosti . Svaki njegov korak bliže joj je tjerao srce na ubrzavanje . Napravila je nekoliko koraka nazad i zastala skoro uz zid . Nije više izdržao ispustio je glasan osmjeh i okrenuo se od nje dobacivajući preko ramena da nije njegov tip i da se ne treba plašiti da će joj nešto uraditi . Nije osjetila olakšanje ni sama nije znala zašto . Ali je skupila snage da ga pita o kojem poslu je bilo riječ . S rukama u džepovima se okrenu na petama i morala je da prizna da je bio pomalo i simpatičan jer je bio nekako slobodan a ne napet kao što je bio u restoranu .
" Zainteresovana si ? Odlično ... odlično ...pa da te više ne držim u neizvjesnosti imaš dva izbora ...( podigao je dva prsta )
Prvi je da počneš da radiš za svog oca , posao za koji si se školovala ... a drugi je ..."
"Prihvatam drugi !!! Glasno i jasno je podviknula .
" okej stvar riješena . Večeras ostaješ ovdje ako želiš neko te može da odveze po svoje stvari i da se pozdraviš i oprostiš ako imaš nekog svog od sutra ćeš živjeti ovdje ."
Gledala ga je pomalo zbunjeno . A on joj je pokazivao ispruženom rukom u pravcu vrata . Krenula je da izadje i okrenu se naglo pa zastade . Kao da je u mislima nagadjala šta je bio drugi izbor koji je prihvatila . Udalji se od vrata i šarajući pogledom samo da ga ne gleda direktno u lice pomalo oklijevajući izusti :"Zar nemam pravo znati šta je drugi izbor ?"
Hladno je odgovorio prevrtajući papire koje je potpisivao kad je ušla .
" Prihvatila si , zar je važno ?"
Vidljivo iznervirana krenu da nabraja a njemu je sve više bila simpatična jer je pokretima nosom pokušavala da sačuva naočale na svom mjestu .
" Naravno da je važno ! Godinu dana moram da živim ovdje i da radim posao o kojem ništa ne znam ... Zar ne misliš da imam pravo ?"
Svezao je ruke na prsima kao da ju je izazivao i praveći grimase na licu kao da je se iznenadio njenim protestovanjem , smireno i tiho joj ponovi .
"Prihvatila si ... riješena stvar . Sad ne gubi vrijeme idi po svoje stvari i obavjesti svoje da narednu godinu nećeš biti dostupna kao sad . Ne tjeraj me za promjenom mišljenja ."
Možda bi mu rekla još nešto ali je Lea ušla i ona se okrenu baš kao da je bila u strahu da bi mogao promjeniti mišljenje . Lea je isprati ljubaznim osmjehom i udarajući Sebastiana po ramenu istog trena kad se vrata za Anelom zatvoriše povika :"baš si životinja brate ! Šta je ova jadna ljepotica uradila da si je ovoliko uplašio !?"
Sebastijan je privi u zagrljaj i spusti poljubac u kosu koji malo duže zadrža i kroz osmjeh dok se odvajao od nje onako ne obavezno dobaci :"Ništa . Bacila je smeće na mene i sad je moram oženit ."
"Ženiš se !!! " odjeknu prostorom i Lea se nadje okačena oko njegovog vrata skakutajući oko njega .
Uzdah mu se ote iz grudi i privuče sestru u jak zagrljaj kao da je tražio da ona njega zaštiti .
