Stajao je uz prozor ureda i ispijao po ko zna koju čašu od juče kad se vratio iz restorana . Nije odlazio kući . Jednostavno nije mogao . Djedovu priču je premetao u mislima . Da li je sudbina imala umješane prste da ga je Anela privukla . Imao je dedin blagoslov i nakon sklapanja braka s Anelom je mogao da preuzme sve na sebe ... Da nije bilo pomalo sebično počeo je da preispitava samog sebe . Oglašavanje telefona ga trgnu iz misli ... Lea je po običaju pisala kratke poruke koje su se nizale .Baci pogled na sat i nervozno prodje rukom kroz kosu . Odkopča nekoliko dugmića na košulji i skinu kravatu . Ponoć je već odavno bila prošla a njemu se činilo da je prošlo tek nekoliko minuta od njegovog dolaska . Ispisa poruku da je već bio na poslu u nadi da Lea nije shvatila da nije svraćao kući . Opet pridje prozoru i spusti glavu na hladno staklo , mislima isprati pogled , negdje u daljini iza proplanka se ukaza prva svjetlost zore . Budio se novi dan i njegova nada s njim . Pridje polici sa knjigama i lagano je pomjeri otvarajući skriveni prolaz . Osvježio je se umivanjem ali je izbjegavao pogled u ogledalo kao da je mrzio samog sebe što je onako bijedno ponudio Aneli novac u restoranu , kad je on imao takav osjećaj kako li ga je tek ona doživljavala . Ispusti uzdah i uhvati se s obe ruke za umivaonik kao da je trebao pomoć da stoji na nogama . Skinuo je košulju i nervozno je skupi u loptu bacajući je u krpu u ćošku kupatila . Prvu na vješalici koja mu je došla pod ruku brzo navuče na sebe i vraćajući se u ured stavi istu onu kravatu popravljajući svoj izgled užurbano jer su se začuli glasovi na hodniku.
Nelson najavi svoj dolazak laganim kucanjem a odmah za njim sa osmjehom se provuče Ana sa kafom u jednoj ruci a u drugoj je nosila pecivo preliveno kremom od cimeta i miris izmami osmjeh i na Sebastianovom licu . Nelson promrmlja nešto poput negodovanja ma koliko poranili nikad nisu uspjeli doći prije njega . Sebastijan je podižući pogled iznad šalje kafe dobacio da je gospodja Alester spremala peciva a da on nije imao opravdanje što je došao posle njega . Dobaci Ani osmjeh i zahvali se uz jedno namigivanje ali se brzo uozbilji kad ugleda Anelu kako stoji ispred otvorenih vrata .
Iznenadjena kao da je vidjela nekog drugog Sebastiana otrese glavom i zbunjeno krenu za Anom a njega i Nelsona pozdravi klimanjem glavom. Nakon što je odložila svoje stvari sprema stade pored stola i s osmjehom prihvati ruku stare gospodje koja joj je juče dala čašu vode i nježno poput majke se pobrinula za nju kad je u šoku napustila sebastianov ured .
"Juče je sve bilo na brzinu , i ja sam se s tobom pogubila da se nismo kako treba ni upoznale . Pa da krenemo iz početka .Može? "
Anela joj pokloni osmjeh i ispruži ruku .
"Anela Margolin."
Ana na pomen prezimena podiže obrve ali brzo sakri pogled da se ne bi odala da joj je prezime zvučalo poznato i uzvraćajući osmjeh izusti "Ana Alester . Za tebe samo Ana jedino u prisustvu drugih prihvatam gospodja Ana da ne bi odale našu bliskost ."
Anela se malo opusti i samo kratko dobaci "dogovoreno ",jer se iz prostorije za pauzu krenuše razilaziti ostali radnici . Po neki su je radoznalo odmjeravali a po neki pogledom iznenadjenja se nasmješili dok je bilo i ponekih pogleda zlobe kao što je posljednja djevojka učinila . Ana je lagano povuče za rukav i tiho došapnu da ne obraća pažnju jer ih je bilo i previše koje su se nadale ovoj poziciji samo da bi imale kontakt sa Sebastianom u nadi da bi mogao da ih primjeti . Anela baci još jedan pogled za njima i spremna da uči se smjesti pored Ane uzimajući olovku u ruku kako bi zapisala podsjetnik važnih stvari.
Ana je sa osmjehom prelazila na druge stvari jer je Anela brzo sve shvatila . Kako i ne bi , jedan od glavnih predmeta joj je bio biznis i komunikacija i u tom polju se dobro snalazila valjda je zbog toga uspjela i kod Tonija mada nikad nije sebe samu smatrala pretjerano komunikativnom osobom a to se odrazilo i na prijateljstvo nekako je s oprezom birala društvo i ljude oko sebe . Poprilično povučena u sebe i prerana briga za majku su je natjerali da preko noći ostari i shvati ozbiljnost i ako je negdje u dubini duše još uvjek ostala zarobljena djevojčica puna života i nemarnosti .
Sati su prolazili , njoj se sve više dopadao rad s Anom a Ani se sve više dopadala Anela i sve je više bila ubijedjena da je Sebastian napravio pravi izbor u odabiru zamjene za nju . Oglasio je se telefon i Ana je zamoli da im spremi tri kafe , jednu jaču bez šećera , jednu blažu s puno mlijeka a treću neka spremi za sebe . Anela je upitno pogleda ali poslušno ustade i uputi se do kuhinje iza ugla . Usporila je korake dok je bijes navirao u njoj kad shvati da je tema bila ona i da je slučajno čula i ako joj nije bila namjera niti je volila prisluškivanje a još je više prezirala trač i ogovaranje. Zakašlja se da bi najavila svoj dolazak i uzdignute glave udje u kuhinju boreći se sa bjesom u sebi da se ne bi odala da ih je čula . Bilo je tu po neka djevojka od jutros i ona posljednja djevojka koja ju je jutros dobro odmjerila . Anela se s osmjehom predstavi , za sad prećuta svoju poziciju i ako je sve bilo jasno , uz ime dodajući novi radnik ali nekoliko njih prevrnu očima odmjeravajući je dok su pravile mjesto da pridje automatu za kafu . Jedna od njih je dobacila nešto poput da i nije bila ni zašto drugo nego da kuha kafe i raznosi . Anela se samo osmjehnu potiskujući u sebi bijes. Spremi dvije kafe po Aninoj želji i žurno napusti kuhinju .
Ana je dočeka s osmjehom i uze iz ruke kafu s mlijekom a onu jaču ostavi pokazivajući joj glavom prema vratima Sebastianovog ureda . Oklijevajući je počasti molećivim pogledom ali je Ana odbi , uživala je ispijajući kafu kao da ju je ignorirala . Anela udahnu i lagano zakuca . Ana joj dobaci da udje i ona to učini .
Zastala je na momenat. Sebastian je spavao u sjedećem položaju . Iskoristila je momenat i odmjerila ga je . Do sad nije imala priliku a ni hrabrosti da ga nesmetano odmjeri. Izgledao je nekoliko godina stariji od nje . Po neka sijeda vlas se mogla prijetit i to samo ako se dobro zagleda . Imao je jednu ruku savijenu na licu ali je opet mogla da zapazi oštro lice i izrazite crte vilice i brade . Pomalo zastrašujuće priznala je samoj sebi . Ruke su zatezale rukave košulje i bez da previše razbija glavu mogla je da shvati da je trenirao i brinuo se o svom izgledu . Za sekund je mogla da ispusti kafu kad je naglo otvorio oči i protegao se . Ispružio je ruke da uzme kafu iz njenih i sa blagom osmjehom se zahvalio . Gledala ga je zbunjeno . Bila je sigurna da je bila crvena u licu i da je možda shvatio da ga je odmjeravala . Izustila je tiho "prijatno " i užurbano krenu da izadje ali je zaustavi njegov zahtjev da zatvori vrata i da sjedne .
