Kao da je žalila što je prihvatila Sebastianovu ponudu . Udahnu duboko i vrati se na svoje radno mjesto . Klevete i razne priče koje su se mijenjale iz dana u dan su je lagano zamarale. Iz torbe izvuče tablete i krenu prema liftu . Zaustavi je Sebastianovo oglašavanje .
"Gospodjo Margolin !"
Nekoliko radoznalih glava proviri kroz otvorena vrata i brzo nestaše kad ugledaše Sebastiana .
Prišao joj je na korak udaljenosti . U ruci je držao neke papire . I kao da je se potrudio da zvuči mnogo strašnije nego inače , dok joj je predavao papire u ruke izusti sve u jednom dahu i nestade u pravcu lifta. Izgledalo je kao da ju je kažnjavao jer je tražila od njega da je tretira kao i druge zaposlene . Odmah nakon vjenčanja dok je u ruci još držala vjenčani list gledajući ga u oči rekla je da se ništa ne mijenja , da je pristala samo zbog njegovog dede a i njene majke . Htjela je da je usreći i da bar posljednje trenutke života više ne misli na nju . Htjela je da mirno preseli ne misleći kako Anelu ostavlja samu , ne zaštićenu ...
Anela zatvori oči i vrati suze natrag , nije imala snage da stoji , ali se ipak junački održa da ne zaplače i baci se na pod.
Raširi papire po stolu i krenu da traži greške. Zaboravila je bila i na glavobolju . Naglo se trgnu nakon što baci pogled na sat . Izvuče telefon i bira već memorisan broj . Zahvali se na istim vjestima kao i uvjek ( mačino stanje se nije mijenjalo )i spremi telefon u torbu . Nelson joj skrenu pažnju na dva papira onako u prolazu i ona mu se zahvali jer ma koliko se činilo jednostavno je bilo od velike pomoći . Laganim mahanjem je ispratila sve one koji su joj se javljali pri odlasku jer izgleda da su svi imali kraj radnog vremena osim nje. Negdje duboko u noć s ponosom se protegnu i umorno lice ukrasi osmjehom . Provjeri još jednom da bude sigurna da je sve greške ispravila i složi ih po redu . Pažljivo ih odloži na sebastianov sto . Znatiželjno baci pogled na složene papire na klupici od prozora . Kao da su joj imena bila poznata ali prepisa sve to umoru požuri da sto prije ode jer za koji sat je opet spremna trebala da bude tu.
Aman pridje prozoru i lijeno baci pogled na telefon . Bio je obavješten kod svakog njenog pokreta . Negdje u dubini duše ju je žalio ali nije mogao to da ispolji . Godinama je vjerovao u laži .
Kasno je bilo da traži oproštaj ili da Aneli bude otac kojeg nikad nije imala . Teško je bilo i pomisliti da bi mu mogla oprostiti jer ga je izbjegavala na sve načine , a siguran je bio i da ga je prezirala a i proklinjala svaki put kad je vidjela majku kako pati.
Sebastiana nije volio , ali kako je sagledao stvari i konačno progledao shvatio je i to da Wilsonovi nisu bili njegovi neprijatelji kao što je bio ubijedjen sve ove godine .
Protrlja prsa drhtavom rukom i dohvati tablete.
Baci pogled na krevet . Žena mu je mirno spavala . Osjeti gadjenje . Toliko zlobe u njoj a on to do sad nije shvatio . Ali morao je da prizna da joj se divio , zar neko poput nje može mirno da spava . Koliko je zla učinila za koje nije još saznao . Kako god morao je biti operzan , za Anelinu sigurnost morao je da nastavi da glumi i ni po koju cijenu nije smio sebi da dozvoli da primjeti ili shvati da je konačno sve saznao .
Sebastian u prolazu baci pogled na sat . Anela još nije bila došla . Nije bilo uobičajeno da kasni .
Obavi kratak telefonski poziv i osjeti tugu.
Sad nije više imala nikog . Obavjesti Nelsona da ranije izlazi i da odkaže sastanke. Svratio je da kupi cvjeće prikladno za sahranu .
Stajao je po strani skrivajući se iza stakla sunčanica . Anela je teško stajala . Svako malo bi nagnula glavu na rame nepoznatom muškarcu .
Sebastian osjeti neki čudan osjećaj .
Da li je bila ljubomora ili mu je samo smetalo što je utjehu tražila kod nekog drugog ne kod njega to ni samom sebi nije mogao da objasni.
Prepoznao je Suzan . Stegla je Anelu uz sebe i dala joj nešto da popije ali je Anela odbila . Imala je neki čudan izraz na licu ali su bez riječi hodali u koloni . Nije bilo nešto pretjerano puno njih ali dovoljno da ju je morao tražiti pogledom . Odjeveni u crnom svi su izgledali isto samo je boja kose pravila razliku.
Prišao je malo bliže kad su se krenuli razilaziti . Htio je da joj kaže koju riječ utjehe jer kod spuštanja buketa cvjeća na svježu zemlju je primijetio da Anela više nije ragovala ni na oca koji je stajao na korak od nje . Očigledno je bilo da je bila slomljena . Suza više nije bilo samo bi joj se po koji jecaj otrgnuo kod zahvaljivanja i pozdrava.
Aman se brzo oprosti od nje ali ne toliko brzo da Sebastian nije mogao čuti kako je gura u ruke mladiću koji je stajao uz nju. Sad mu je i ime znao . Aron Salih ... i krv mu se zaledi .
Šta je on tražio od njegove Anele?
Plašio je se da neće moći da stoji mirno i da bi ih lako mogao da odkrije . Lagano stisnu Anelinu ruku kod pozdrava i brzo se udalji jer njen iznenadjen pogled bi sve odao samo da je Aron držao pogled na njoj .
Odmah je pozvao dedu . Samo je spomenuo projekat i razgovor je otišao u drugom pravcu .
Valjda je s godinama na malo teži način shvatio da nije život trud do ostvarenja nekog cilja koji nam je nametnut . I sad je se trudio svim silama da iskustvo prenese na Sebastiana . Želio je da Sebastian proživi ono što on nije i da ga zaštiti a i ohrabri . Vidio je njegovu sreću s Anelom i do posljednjeg daha je se borio da to i Sebastian shvati. Dodao je još po neki savjet i zatražio da Anelu ne ostavlja samu . Ponovio je više puta da posao može da čeka ali život ne . Sebastian se kiselo osmjehnu na dedove riječi jer se prisjeti svojih kad je rekao Aneli kod prvog susreta kako je sve na prodaju ...
Svrati do obljiznjeg restorana prije nego se uputio u pravcu njenog novog stana...
Anela osjeti nelagodu u Aranovom pogledu . Pokušala je da ubijedi samu sebe da je to iz sažaljenja .
