Corvus Negro 🔚

1

Día de Muertos, 2. Studeni 2023., Barcelona

Duboka noć zagrlila je grad okupan svjetlima. Na ulicama su još uvijek oni koji ne planiraju spavati ni noćas; skriveni u uskim, mračnim uličicama, beskućnici se stišću jedni uz druge ne bi li se zgrijali ove noći koja je zbog nekog vjetra koji struji kroz kosti posebno hladna i mračna.

Mračna je posebno na groblju Poblenou, kako ga nazivaju Katalonci ili Pueblo Nuevo kako kazuju Španjolci, koje se nalazi  u gradskoj četvrti  Pueblo Nuevo. Napravljeno davne 1775, zatim uništeno, pa iznova sagrađeno i stavljeno u upotrebu 1898, dom je mnogim dušama koje su svoje posljednje utočište pronašli ondje. Velika statua anđela smrti koja u svoje ruke prima umirućeg mladića ljubeći mu obraz, nazvana Poljubac smrti, sa groba Josepa Llaudeta Solera kao nadglednik koji se brine za red i mir i ulijeva strah u kosti svima koji se tu u noći zateknu, i noćas stoji jednako sablasna kao i 1930. godine kada je nastala. Smrt u svoje naručje uzima duše darujući im svoj prvi i posljednji poljubac.

Ove noći još jedna duša koja je nekada davno ležala jednom od ovih betonskih otvora zapečaćenih za vječnost, radi ono što već dvadeset godina čini svake noći drugog Studenog, noseći to sa svojom napaćenom svijesti poput kletve i dara u isto vrijeme. Oslanja dlanove na betonsku ploču, sklapa oči i priziva dušu nazad. Zatim urlikne glasno, a krik se pretvori u graktanje koje dođe iz njegova grla kada beton krene pucati na komade. Odmakne se malo, pa nasloni na zid pored, na nečije ime uklesano u kamenu. Sačekat će malo kao i uvijek, a zatim zbunjenoj duši objasniti da je od samog neba dobila priliku naplatiti svojim ubicama svo zlo koje su joj nanijeli. Da je dobila priliku ispraviti nepravdu i kazniti one zbog kojih je njeno to jest njegovo srce prestalo kucati.

On je vrana, njegovo ime je Corvus Negro, jedino ime za koje zna zadnja dva desetljeća. Njegovo postojanje je tajna, toliko dobro čuvana da ponekad ni sam nije svjestan da ipak ima i tijelo pored duše koju je jednom izgubio, pa vratio.

Corvus Negro živi noću u tijelu čovjeka, a dane provodi u tijelu ptice. On je davno napustio svijet ljudi, a njegovu dušu baš poput ove koja će uskoro izmiliti iz ovog svježeg groba, nazad je vratila druga vrana. Dobio je priliku ispraviti nepravdu koja mu je nanešena, osvetio se onima koji su mu kukavički oduzeli život, ali kada je trebao da se vrati da otpočine u miru, pogazio je dato obećanje i ostao na svijetu otevši se zagrobnom životu. Tada je probudio kletvu vrane, postao je jedna, zauvijek osuđen na postojanje u dva tijela, besmrtan sve dok tama ne odluči da ga uzme sebi. On više nema šanse otpočinuti u miru, pogazio je riječ koju je dao, nikada više neće pripasti svjetlu, ali tama će jednom doći po njega.