Corvus Negro 🔚

3

U mraku nekadašnje tvornice tekstila koja godinama u nazad stoji prazna i ostavljena, kao savršen krov nad glavom za gradske klošare i narkomane, samo je jedno slabo svjetlo u zadnjem dijelu tvornice, dolje, sasvim na kraju. Corvus sklopljenih očiju diše duboko, pa kada osjeti Salome pored sebe samo tiho progovori.

– Osjećam dvojicu unutra.

– Osjećaš li i pakao koji mi se dogodio ondje, jer ja ga osjećam cijelim tijelom.

– Nikada više nećeš tako patiti Salome, jednom kada dobiješ pravdu koja ih drugačije vjeruj mi neće stići, kada se tvoja duša smiri negdje u nebeskom prostranstvu sve to izbledjet će iz tvog sjećanja, sve će nestati. Bit ćeš ondje gdje trebaš biti, spokojna.

– Nikada neću biti spokojna Corvus. Otišla sam prerano, to ništa neće promijeniti.

– Istina, ali kada bjelina, mir i blaženstvo ispune tvoju dušu, ništa od toga više neće biti važno. Bit ćeš okružena dušama koje će te sretno dočekati, ondje ne postoji bol, patnja ni tuga. Vjeruj mi... bit ćeš spokojna. – Salome ga uzme za ruku pa sveže prste za njegove. Osjećaj neopisive ugode prođe mu cijelim tijelom toliko jako da zadrhti.

– Ti si se odrekao toga. Sada vječnost provodiš ispravljajući tuđe nepravedne smrti.

– Drugo sam ja. Na sebi sam naučio. Ne moraju svi završiti s krvlju na rukama. Mogu donijeti pravdu i osvetu, i opet se čiste duše vratiti nazad. Ako im ja to mogu omogućiti zašto ne bih?!

– I ti zaslužuješ spokoj Vrano.

– To odavno više nije bitno. Zagrobni spokoj mi ne znači više ništa. Mir koji imam jer je Cayin sigurna, zdrava i sretna je najbolje što sam mogao dobiti od svega ovoga.

– Vjerujem da si bio zaista poseban čovjek dok si postojao u ovom svijetu i žao mi je zbog svega što ti se dogodilo.

– I meni zbog onoga što se dogodilo tebi. I svima koje sam vratio prije tebe jer svatko je doživio nepravdu, netko blažu, netko težu, ali ta im je nepravda oduzela živote i ispravivši to pronašli su mir.

– Sve više vjerujem da si se ti pomirio sa prokletstvom vrane i da ni ne želiš jednog dana otići s ovog svijeta.

– Ne želim. Znam gdje ću završiti sa ovoliko krvi na rukama. Kada bih morao otići to bi značilo da ću je ostaviti, a zakleo sam se da to nikada neću učiniti.

– Ljubav te drži više od prokletstva.

– Istina. – Salome obori pogled i uzdahne.

– Voljela bih da sam imala priliku u životu imati nekoga pored sebe, nekoga tko bi poput tebe zbog ljubavi bio spreman iščupati si srce i osuditi se na tamu. Voljela bih da me netko takav volio, i da sam ja voljela njega. Ali rijetki u životu pronađu takvo što.

– Zato postoji prilika da to nađeš sada kada više nisi... Pa, živa. Negdje tao gdje vladaju samo ljubav i mir sigurno čeka netko takav.

– Ti kao da uporno zaboravljaš da sam bila policajac Vrano. Da sam bila dio specijalne jedinice. Zar zbilja misliš da nekoga poput mene čeka svjetlost i sve to što spominješ, a svjestan si da sam... Bila primorana povući okidač više nego jednom?

– Oh, zamisli više od jednom, a to je točno dva puta. Ne laži se Salome, to je bila samoobrana.

– Istina, ali opet... Nisam nevina. Uzela sam život.

– Da bi spasila jednom svog partnera, drugi put sebe.

– Jezivo je kako toliko mnogo znaš o meni.

– Dar. Prokletstvo, kako se uzme.

– Mislila sam da vidiš samo ono što je dovelo do moje smrti.

– Vidim cijeli tvoj život. I vidim koliko si zapravo svo vrijeme življenja željela ono o čemu si maloprije pričala.