Ne znam ni kako da počnem.. Evo za početak;ime mi je Elena Šeper i živim u malome gradu na sjeverozapadu Hrvatske. Karlovcu. Ovdje stanujem od kada sam imala 3 godine,što znači 13 godina s obzirom na to da mi je sada 16. U glavnom.. Roditelji su mi rastavljeni i živim sa mamom i nije nam baš lako. Ne bih rekla da smo siromašni,ali nismo baš u nekom dobrom odnosu sa novcima.. Mama je u kreditima zbog renoviranja stana i štedimo koliko god možemo. Došla je sredina lipnja što znači da su počeli ljetni praznici i probat ću potražiti ljetni posao kako bi zaradila nešto novaca za sebe,jer stvarno nemam obraza to tražiti mamu.
* * * *
-Eleenaaa! Jel mi možeš,molim te, skočiti do dućana i kupiti litru mlijeka? Ponestalo nam je. -derala se je mama iz susjedne sobe.
-Mogu,ali sam se za 15 minuta mislila naći sa Klaudijom i Markom u McDonaldsu..
-Pa dobro,za to ti treba 5 minuta jaoo.. I nešto mi puno izlaziš u zadnjih tjedan dana.. Jel se moram brinut da je neki dečko u pitanju?!
*Znači kada god negdje idem, uvijek mora da je neki dečko u pitanju... Pa tlak mi diže.. -.-*
-Da,mama, imam ih sto.. Poklonim ti ih par ako želiš. I ne razumijem gdje je problem,mislim,počeli su ljetni praznici i pusti me da se malo opustim od škole i obaveza.. Cijelu godinu sam se mučila i prolazila sa odličnim ocjenama tako da mogu bezbrižno uživati u ljetu..
-A samo se malo šalim,zašto sve ozbiljno shvaćaš. Nego evo ti 50 kuna,kupi dvije litre mlijeka,a ostatak slobodno zadrži i kupi ekipi sladoled ajde..
-Hvala,srce si!- poljubila sam ju u obraz dok sam uzimala ključeve od stana sa ormarića u hodniku i polako odlazila prema van.
Trgovina je odmah nasuprot zgrade u kojoj živim,a danas su svi očito željeli glumiti Ruse kad ih je tako puno za čekanje u redu na blagajni. Nakon dobrih 10 minuta mog dragocjenog života koje sam izgubila na čekanje, potrčala sam do vratiju od stana te ostavila mlijeko na ulazu,pozvonila (jer mi se nije dalo čekati mamu da otvori vrata) i jednostavno pojurila poput munje naći se sa prijateljima.
