Ljubav prema zlu

"stay for me"

Taj dan sam se izležavala i pokušala ne misliti o Leovom priznanju.
Da li je rekao istinu? Je li bio iskren? Šta ako je to rekao samo da bi se ja zalijepila za njega i zaljubila se, tako da ga kasnije ne mogu ubiti?
Ne znam šta ima na umu. A daj i ja serem, al' stvarno.
Trznula sam se iz svog razmišljanja kada sam čula dobro poznat muški glas.
"Elly?" vikao je.
"U sobii sam!" naderala sam se i dalje ležeći na krevetu. Ne želim nikada ustati sa njega.
"Pa gdje si ti bila?" vikao je zadihani Leo naslanjajući se na okvir vrata.
"U sobi cijelo vrijeme." rekla sam dižući se laktovima. Bacio se na krevet do mene gledajući u plafon. Aah i ovako je sexy.
"Šta si trebao?"
"Ništa. Falila si mi." rekao je naginjući glavu da me bolje vidi.
"Koja si ti duša." Rekla sam stajući iznad njega. Sada me gledao u oči. Napravio je blag osmijeh.
"Volim kad se smiješ."
"I ja volim kad se ti smiješ." Rekao je stavljajući svoje ruke na moje obraze.
"Kako je ovo sve čudno..." rekla sam.
"Što točno?" napravio je grimasu.
"Pa ova naša ljubav. Sve je tako odjednom. Kada bih nekom pričala, ne bi mi vjerovao."spustio je pogled. Nije ništa rekao.
"Ni sam ne znam. Možda... možda... ne znam." otpuhao je.
"Čudno je, zar ne?" podsmjehnula sam se.
"Da. Ali, znam da te volim. Uvijek sam osjećao nešto prema tebi, duboko u sebi sam to znao ali krio sam. Nisam htio da iko sazna, pravio sam se da nemam emocije, ali svaki put kada bi bila fina, dobra prema meni, svaki put kada bi me dotaknula srce mi je brže lupalo. Trnci su mi se pojavljivali na trenutak i znao sam da su to osjećaji."
"Sve to si krio zbog osvete?" pitala sam ga dirajući mu kosu. Zatvorio je oči na trenutak i kimuo glavom.
"Ne mogu vjerovati. Nekada sam mislila da me mrziš, da su tvoji osjećaji nestali istog dana kada sam i ja umrla, ali sada..."
"Gospođo Elena." rekao je neki čovjek u kasnim tridesetim. Nije kucao, ušao je kao da je bilo toliko bitno.
U rukama je držao kovertu koja se tresla ujedno i njegova ruka.
"Šta je to?" pitala sam nakrivljujući glavu.
"P-pismo od vašeg brata." pružao je pismo.
"Zašto si uplašen?"
"Neki vampiri su mi zaprijetili da ako vam ne budem dao odmah, da će me ubiti."
"Moj brat to ne bi nikada uradio." to sam rekla više sebi nego Leu i čovjeku sjede kose.
"Ostavi ga tu na stolu."
Spustio je pismo i izjurio k'o metak iz sobe. Skočila sam na noge i uzela pismo. Koverta je bila izgužvana, vjerovatno zbog tog batlera.
*pisalo je*
Ej sestrice kako si mi? Izvini zbog ovakvog upada ali potrebna mi je pomoć. Radi se o našoj braći. Izvini što ti nisam rekao, pa ću ovako. Ti i ja imamo još tri brata. Tačnije vi ste četvorke, rođeni ste na isti dan. Odvojili su njih trojicu od roditelja ali tebe su ostavili pošto su mislili da ti nisi natprirodno biće. Saznao sam kako se zovu. Sve ću ti objasniti kada dođeš u našu kuću. Volim te.
Jack! :)

°°°°°°°°°°°
Nisam ni shvatila da mi je vilica bila do poda. Leo me držao za ramena i milovao po kosi.
"Leo... Moraš me pustiti da vidim da li je sve ovo istina." rekla sam okretajući se prema njemu. Pogled mu je bio prikovan za pod.
Da mu bar mogu čuti misli...
"Pustit ću te..." udahnuo je.. "... ali pod jednim uslovom."
"Kojim?"-pitala sam ga. "Moraš mi javiti sve što se događa i vratiti se za tjedan dana."-rekao je sve to kao da je na nekom poslovnom sastanku.
"Uredu. Ne brini. I onako ne mogu živjeti bez tebe." Rekla sam to dok sam ga grlila oko struka.

****
"Jack!"-vikala sam. Nije bio u kući.
"Ah, ej tu si."
Zagrlio me i uzeo mi kofer.
"Pređi na stvar. Šalio si se zar ne? Neću ti ništa ako mi kažeš da jesi."
"Neću te lagati. Nisam se šalio. Ozbiljan sam."-rekao je hodajući lijevo-desno.
"Kako se zovu?"-pitanje je samo izletilo iz mene. Bravo glupačo. Brata nisi vidjela mjesec a odmah ga pitaš za drugu braću.
"Christian, Niall ii... ovaj treći joj, zaboravim... A da, Daniel. To su ta trojica, bar mislim da ih je samo troje. Čudno je što ih majka nikada nije spomenula. Sve je izgledalo normalno, 18 godina sam mislio da si mi jedina sestra ali ispostavilo se da imam još braće koji su među najboljim vještico-vukovima. Jedina si koja nije hibrid. A najzanimljiviji dio je to što oni nisu imali prošli život, sve su to naslijedili od mene."-na ovu zadnju rečenicu je podigao glavu i pokazao da je ponosan na sebe. Seronja.
"Šta ja tu mogu?"-pitala sam ga ozbiljno.
"Oh, da. Ti imaš moć da otkriješ gdje je ko, ali samo ako ti je u rodu ili ako imaš jake osjećaje prema njemu."-mahao je rukama kako bi mi pojasnio.
"Ali, ja ne znam to."
"Sačekaj."-uzeo je telefon i utipkao nečiji broj.
"Koga z.."-prekinuo me.
"Dobar dan gospođo Carolina. Treba nam pomoć oko moć mark diaboli. Da, tražimo... našu braću. Možete li doći?" -poklopio je i potrčao u svoju sobu. Krenula sam za njim.
"Mark diaboli? Trag đavola?"
"Da. To su vještice koristile kada su tražile zlo da ga unište. Te riječi su bile zabranjene među ljudima. Samo su ih one koristile."-rekao je dok je pakovao stvari u kofer.
"Aha.. gdje se pakuješ?"
"Pa nisi valjda planirala biti samo dva-tri dana? Elena, za ovo je potrebno mjesec-dva. Nije lako ići tragati za braćom koji čak i ne znaju da postojiš."
"Ali... obećala sam Leu da ću se vratiti za tjedan."-rekla sam više sebi nego njemu.
"Au, to je problem koji ćeš riješiti kada otkrijemo gdje su oni."
"Zašto ih tražiš?"-ispalilo je iz mene.
Bio je iznenađen mojim pitanjem. Gledao me je otvorenih usta.
"Trebamo ih."
"Za uništenje Lea, zar ne?" -nakrivila sam glavu.
Šutio je. Spustio je pogled i kimnuo glavom. Okrenula sam se i krenula prema vratima. Suze su mi navirale ali sam se suzdržala.
"Helena, stani!"-derao se Jack. Nisam se htjela okrenuti.
"Rekao sam da staneš!"-ponovo se naderao. Naglo sam se okrenula.
"Šta hoćeš? Dovoljno si rekao!"-počela sam plakati.
"Moraš ostati. Moraš. Ako ne zbog mene, bar zbog njih."