Dan Mrtvih

Dia De Los Muertos

Bilo je to 30-og u mjesecu. Andrea i ja smo odlučile otići na naše mjesto povodom Halloweena. Dvorište napuštene crkve, na samom kraju grada, uz šumu. Kao i svake godine donesemo sve stvari u malom kovčegu, sakrijemo u rupu blizu vrata crkve i sljedeću večer nas sve dočeka spremno. Kamen prekriven crnom tkaninom, po tri svijeće na svakom rubu, kutijica sa tarot kartama u sredini i pješčani sat. Nikad nismo znale objasniti kako je to moguće, ali pripisale smo tom posebnom danu. Nikada nismo ostajale toliko dugo da sat pokaže da je već 1. studeni. Nismo imale toliko hrabrosti. Ali ove godine odlučile smo skupiti svu hrabrost i dočekati. Došle smo u dvorište crkve u 10 sati, sjele jedna preko puta druge i popalile svijeće. Nismo prizivale duhove, ili tako nešto. Jednostavno smo samo pričale legende i čitale iz karata. Kako bi Andrea rekla „Punimo karte s energijom“. Vrijeme se promijenilo, nismo vidjele ni zvijezde, ni mjesec. Andrea je primijetila da se magla spustila i zahladilo je. Obukle smo plašteve i nastavile s legendama.
Andrea: Znaš Nikol, ovo je prva godina da je danas puni mjesec na Halloween.
Nikol: Da kao i magla što se spustila.
Odjednom smo čule šuškanje koje je dolazilo kroz maglu. Zagledale smo se u maglu ne bi li vidjele što proizvodi šuškanje.
Andrea: Ma sigurno je životinja. Bilo bi dobro da je crna mačka.
Nikol: Da bar, ali sumnjam.
Andrea: Hajde presjeci karte.
Kad je Andrea otvorila karte, pogledala je na sat.
Andrea: Nikol, prošla je ponoć!
Nikol: I službeno je 1.11.
Šuškanje se pojačalo, strzale smo se i ponovo zagledale u maglu, koja je počela nestajati. Pojavila se silueta. Prilazio je čovjek u crnom plaštu, toliko sporo je koračao, činilo nam se kao vječnost. Sledile smo se, a zatim je spustio kapuljaču. Primijetile smo da je to svećenik.
Svećenik: Napokon se upoznajemo.
Riječi nisu izlazile iz nas, problijedile smo obje. Svećenik se nasmijao.
Svećenik: Izgledate kao da ste vidjele duha.
Andrea je ispustila krik i brzo stavila ruku na usta.
Nikol: Ali Vi i jeste duh?
Glasno se nasmijao, da smo malo poskočile i samo razmijenile poglede.
Svećenik: Inače da, samo na današnji dan nisam.
Nikol: Znači svake godine ste nam vi pripremali sve ovo?
Svećenik: Tako je. Nadao sam se od prve godine da ćete dočekati ovaj dan, da se napokon upoznamo.
Andrea: Hoćete reći da smo prijašnjih godina ostajale duže da bi Vas vidjele?
Svećenik: Osjetile bi me, duhovno. Samo u oči punog mjeseca na Helloween se pojavljujem kao čovjek. Ako želite dođite tokom dana pa vam mogu pokazati crkvu i ispričati priču. Čuo sam da volite legende. – namignuo nam je i otišao.
I dalje smo bile pod blagim šokom, vjerojatno još nesvjesne što se upravo dogodilo. Pokupile smo stvari u kovčeg i krenule. Na vratima od dvorišta smo se okrenule i bacile još jednom pogled na crkvu, svećenik je stajao tik do nje i mahnuo nam. Što se tiče obilaska crkve, hmm tko zna, možda zapravo i odemo, nikad se ne zna.