igra leptira

2

Otvorila sam metalna vrata a ispred me čekao tata.
Zagrlio me.
Premda ga je mama mrzila a on nju koristio kao niže biće.
Nas je volio i mene i moju braću.
Učio me kako se tući kako se koristiti bojnim oružjem poklonio mi set oružja.
Zapravo od svih 8 mene je volio najviše.

"Slušaj me znam koliko je to možda strašno ali izazivaj ih, želim da te osakate želim da budeš slobodna,,  rekao je to toliko očajno da dam se trgla.

" što "  jedva sam izgovorila

" Pametna si znaš što im rade kad ih odaberu vojnici, ja možda volim tvoju majku, znam da to ne izgleda uvjek tako ali ja ju volim pa makar me ona mrzi, ali većina njih ne bila bi im lijepa lutka za igru i to jako agrrsivnu igru nemogu to podnijeti."

"a tata zar misliš da slobodne bolke prolaze, i njih siluju i na njima se istresaju nisam gliap znam ali iskreno radije bi da me bave van ko zna možd bolje da umrem nego takva sudbina"

Zaplakala sam a tata me grlio.
Tad je ušla moja majka.
"Gospodaru molim vas da izađete ja ću porazgovarati s njom"

" Zašto to uporno radiš, zar me toliko mrziš"
" mrzim vas sve sad izađi van"

Tata je odustalo i odvukao se van.

" u orvsu si najbolja opcija je da završiš kod čudovišta" raširila sam oči.

" onaj dan kad si se iz šetnje vratila povraćajući bilo je zato što si ih vidjela zar ne" samo sma kimnula.

" nebi te ubio, a ni vojnici te bome neće pustit da budeš slobodna."

" zašto"

" zato što si posebna, zar si vidjela i jednu drugu djevojku šarenih očiju i takve kose kao što je tvoja ha Dijana"
Odmahnula sam glavom.

" posebna si i moćna i zato te neće pustiti nikad.
Ali bolje da završiš sa čudovištima koja su zaista čudovišta nego sa čudovištima koja sebe nazivaju ljudima."

" kako misliš moćna mama "

Ona je proplakala " stopljana si s prirodom moćan si poput muškaraca i moćnija jer priroda je majka "

Povukla sam se odmahujuči glavom.
" Shvatit ćeš jednog dana. "

Uzdahnula je" Ali sad želim da pobjegneš van "

" molim ne "

" slušaj me čudovišta već 5 tisuća godina čekaju kraljicu rođeni od prirode ti ćeš poživjeti "

Odmahivala sma glavom.

" znaš li da oni nemaju ženke "

" što? kako misliš  nemaju ženke pa kako se onda razmožavaju "

" a što misliš zašto uzimaju nas i zašto samo one pokorne, imaju kratak fitilj i mrze kad ozljede i zato traže one mirne nažalost većina djevojaka ne preživi porođaj a one koje prežive žive lijepo dok ne umiru nažalost priroda je puna bolesti pa se to događa češće. "

" mama odakle to sve znaš "
" jer sam i ja povremeno gledala, iako za razliku od tebe ja sam se vraćala a jednu dana njihov vođa me uhvatio i izvukao rad sam bila trudna s tobom. "

" to je onaj crni ogroman "

Kimnula je glavom “ on mi je rekao sve to jer je osjetio što si i prije nego si se rodila.
Kucnuo mi je po trbuhu i rekao nadam se da znaš da nosiš samu apokalipsu, onu koja će vladati" tad sam se samo prestravila ali kad si se rodila to je bilo nešto najsurobjej što sam doživjela a kad sam te vidjela kako se stapaš s prirodom douivap životinje i tjera cvijeće da cvate plakala sam znajući što te čeka. "

Odmahnula sam glavom plačući.
Ovo nije istina nemože biti.

" zašto mi nisi rekla!! " proderala sma se
Jer nisam mogla plakala je.