Jutro mog rođendana.
Nisam po slušala mamu i nisam pobjegla ali dam zato pripremila sve za bijeg.
Dogovorila sma se s njom da će mi dat to odmah nakon proglašenja u slučaju da me daju vojnicima ili čudovištima ako ostanem slobodna nema veze.
Hodam u dugoj bijeloj haljini prema podijumu ja sam jedna jedina koja ima rođendan 26.Srpnja.
Čudno je to jako sam ja uvjek sve sama.
Sama trenirala, sama učila, sama se išuljala i sad ću opet doživjeti svoju sudbinu sama.
Podijum se nalazio odmah ispod Gospodareve vile i on bi inače svaki put sve nagledao s balkona ali ovaj put ga nije bilo.
Sud da ga tako nazovemo se sat stoji od 8 časnika ili zapovjednika i ako me odaberu vojnici vjerojatno ću postati supruga nekom od njih.
Odnsono neću jer ću pobjeći znam da je mama rekla istinu iako nema šanse da se skloni kod zvijeri i zanima me kako misli da krizi prirodu.
I tako sam stajala i razmišljala kad je odjednom jedan od časnika dao znak i mlada sluškinje jedna od slobodnih žena mi je prišla.
Nisam se smjela pomaći to je pravilo.
Bila sam u širokoj haljini koja premda je bila lijepa potpuno je izobličila moje obline i izgledala sam debelo no ispod se ne smije nositi donje rublje to su m pravilo uveli prije nekoliko godina i ne izlazi mi iz glave onaj prizor čudovišta kako koriste rep kao povodac.
Prilazi mi i počne od vezivati vrpce i otkopčavati gumbe.
Za tren haljina pada.
Inače ovo ne rade nikad nisu.
Ali mene su skinuli.
Nisma smjela pomaći ruke da se pokrijem jer sve djevojke koje prave scenu ili rade probleme se gole šalju van a to mi stvarno ne treba.
Možda su me odlučili poslati van pa su ne zato svukli ali sumjam.
Svi su odmjeravali.
Muškarcu u publici žene ali nigdje na vidiku nije bio vođa
Zbig mamine mršave građe nitko nije očekivalo moj savršeni pješčani sat.
Savršena linija kukova uski struk i jedre grudi.
Na peohladnom su mi se vremenu bradavice ukrutile a od pogleda i srama sam se za crvenila no nisam se pomakla.
"Odluka pada i pripadaš" časnik je počeo govoriti.
Odjednom ga prekine duboki i opasan glas " pripadaš meni vođi od sad si moja pokornica"
Popeo se na podije i pogledo me kroz njegovu crnu masku vide se samo oči nije mi dao ni da se obućem samo me odvuko prema vratima svoje vile.
YOU ARE READING
igra leptira
Science FictionHa Reed zar te sad strah a što si mislila da ću te pustiti da uživaš bez da ispuniš svoju namjenu, žao mi je malena, lezi na trbuh. Ako te odaberu vojnici onda si njihova, ako te osakate onda si slobodna No što kad te odabere vođa, što kad postane...
