Dajte me u njegove ruke,
Samo on zna kako da me čuva.
Draža sam mu od jutarnje kave,
Slađa od zrele, jesenje kruške,
Ljepša od procvale ruže,
Slasnija od gutljaja vina,
I milija od majke što ga rodi.
Sjat ću mu, biser bijeli,
Sunce božanstveno toplo, proljetno.
Bit ću mu i boginja i grijeh,
I suza i smijeh.
Voljet će me do krvi i oltara,
Blago moje dragocjeno.
I bit ću ja samo njegova, to vam obećajem.
Meni da gitaru svira, Jabuku pjeva.
Da me jutrom budi; toplu, sretnu i voljenu;
A navečer uspava umornu, najsretniju i ispunjenu.
Meni da je romantičan i prljav,
Meni da je život moj i da život za mene proživi.
Hladit ću ga kad upeče žega,
Grijat' ga do zimskog sna.
Samo me dajte u njegove ruke:
Nek me čuva, voli, nek me boli i za mene gori;
Nek za mene klekne, ustane, pada i diže se.
Dajte me, ma samo me dajte
U te snažne, najnježnije ruke,
Samo one znaju da me čuvaju.
