The Chosen One [ON HOLD]

11.poglavlje

Strašno me boli glava. Otvorim oči. Sve je bijelo. Ček malo, umrla sam?! Nope, lažna uzbuna - to je strop školske bolnice. 

"Ne govori mi da se smirim..."
"Sophie, preuveličavaš stva..."
"Ne preuveličavam!!! Izgubila je puno krvi, mr..."
"Po deseti put, nije mrtva. I daj, budi tiše."
"Je li to ona otvorila oči?"
Iznad mene proviru Carlyina i Stephanienina glava. Hvala im, bar su mi zaklonile ono treštavo svijetlo. "Čuješ li me?"
Potvrdno sam kimnula. 
"O, hvala Bogu! Sophie, dođi, ali ne viči."

Pojavila se i treća glava. Kosa joj je bila zavezana neuredno u rep, a oči su joj bile crvene. 
"Jade... oh, dobro si... Umrle smo od brige...", slabašno mi se nasmijala.
"Što se dogodilo?"
Začula se škripa i zatim blagi glas. "Izgubila si puno krvi i potreban ti je odmor."
U sobu je ušla starija medicinska sestra, u rukama držeći čaj i tost. Smeđa kosa sa sijedima joj je bila zavezana u punđu, dok je polagano stavljala doručak na ormarić do mog kreveta. "Ne smetajte joj."
"Ne smetaju mi", zaustila sam. "Drago mi je što su tu."

"Ne smiješ se naprezati, doručak je tu, potreban ti je odmor, lijek te čeka..."
"Kratko i jasno", zasmijuljila sam se. "Ne smijem mrdnuti."
"Da, upravo tako." 
Opet škripa vrata, i ravnateljičina duga figura. Lice joj je izgledalo rastreseno, ali kad me ugledala, ipak se nasmiješila. 

"Možete li nas ostaviti nasamo?"
"Jade", prišla mi je Stephanie. "Doći ćemo i popodne."
Kada su se vrata zatvorila, ravnateljica Burt se smjestila na stolicu na kojoj je prije svega nekoliko sekunda sjedila Carly.
"Ne sjećam se ničega", bilo je prvo što sam rekla.
"Na satu Elementa si napravila štit, i kada je profesorica napala... ", uzdanula je. "Led je počeo pucati."
"Nisam valjda... ne... nisam namjerno..."
"Znam da nisi", odobravajuće me pogledala. "Uspaničila si se i led potjerala na drugu stranu. Srećom, profesorica Jennifer je shvatila što će se dogoditi i izmakla se."
"Oh", smirila sam se. "Ja stvarno nisam htjela... "
"U redu je."
"Izgledate zabrinuto. U čemu je problem?", nakrivila sam glavu i netremice gledala u ravnateljicu. Znala sam da nešto nije u redu, te će mi svaki tren objaviti. Njezin duboki uzdah potvrdio je moje sumnje. 
"Potjerati neku stvar, biće, bilo što, na drugu stranu...  Potreban je element zraka... A ti si jasno pokazala da je tvoj element voda, dok testovi pokazuju kao da... hm... imaš više darova. A jedina osoba koja ima više darova je..."
"Izabrani ili Izabrana", prekinula sam je.
Potvrdno je kimnula i nastavila. "A moguće je da je među prvogodišnjacima Izabrani."
"Znam", izletjelo mi je.
Njezino lice se odjednom smračilo. "Kako misliš, znaš?"

Uvijek mi nešto izleti kada ne treba. Moram priznati. 
"Čula sam vas i gospođu Rowen kako pričate prvi dan škole. Kako Vorani traže Izabranog, i da će možda poslati špijuna. Možda čak i sami... S-sel...? Sil...? Ne sjećam se."
"Selmus. Vođa Vorana, prije stotinu godina ubio je tisuće seleba."
"Kako mislite, stotinu godina?", zbunjeno sam je gledala.
Izgledala je kao da joj je razgovor već dosadio. "Na početak svake godine, pije napitak za produljivanje života i besmrtnost. Biljka hibralt i vrlo mračna magija.

Možda bi bilo bolje da ovaj razgovor ostane među nama. Možeš reći prijateljicama, ali pod uvjetom da ne šire dalje."
"Nemajte brige."
Vrata su se otvorila i unutra je ušla gospođa Wales sa malom prozirnom bočicom. "Ravnateljice, uz dužno poštovanje koje imam prema Vama...."
"Znam, znam", ustala je i počela se smijati. "Lijek, da, da. Jade, jedan gutljaj i glavobolja nestaje. Selebski načini."
Zasmijuljila se i pozdravila me. 

                                                                                  ***

"Jesi sigurno dobro?", pitala me Carly poslije tri dana na večeri.
"Rekla sam ti već da jesam, nemoj se pretvarati u gospođu Wales", sjela sam za stol.
"Zašto su te tako zadržali?"
"Ma... pretrage i to... Znate već...", slagala sam i bacila se direktno na desert.
"Znaš i sama da ne znaš lagati", rekla mi je Sophie sumnjičavo me pogledavši ispod obrva.
"Ljudi, ne bih vam smjela reći. Ne još."

"Ma daj, držimo usta zaključana. Vidi." Glumila je da je bacila ključ na pod.

"Vidite... ja... ja sam možda..."
"Reci!", nestrpljivo me požurivala Stephanie.
Doslovno sam počela šaptati, tako da su se morale skroz približiti prema meni. "Ja sam Izabrana."
PUF! Carlyna čaša sa sokom je treskom pala na pod i razbila se u sto komadića. Cijela dvorana se okrenula prema nama. 
"Ah, ja baš nespretna", mrmljala je Carly znatiželjnim pogledima. "Nastavite vi, uh..."

Uskoro su se svi okrenuli, pa sam na brzinu prošaptala Repare i šalica se vratila u prvobitno stanje. Sok se ipak nije mogao spasiti. 
"Hvala."
"Ti?! Ne vjerujem... Ti?!", šaptala je Stephanie.
"Ah, baš ti hvala na riječima podrške, Steph", sarkastično sam odmahnula glavom i uzela još jedan komadić voćne torte.
"Ti možeš... sve ono, znaš... Dva elementa...?"
"Da."
"To je guba", mahala je uzbuđeno rukama Sophie.
"Nije guba ako te Vorani traže", uzdahnula sam.
"Ah, to."

"Mogu sjesti s vama?"
Prišla nam je nasmijana Janet. 
"Da, ovaj... naravno."
Na brzinu je dovukla jednu stolicu i smjestila se.
"Jel' se držiš?", upita je Sophie.
"Držim? Super sam, neka taj kreten pati. Predivan način za reći 'Gubi se'."
"Žao mi je", izustim.
"Pa tebi je napravio istu stvar. Dobro, ne baš na isti način", veselo me pogledala.
"Mda."
"Jel vjerujete da je među prvogodišnjacima Izabrana?"
Srce mi je počelo mahnito lupati. "Ne... ne... ovaj... Odakle ti to?"
"Glasine", bezbrižno je navalila na pomfrit.
"Ja ne vjerujem glasinama."
"Od tamo sve počinje, zar ne?", zagledala se u mene. Kao da mi je tim pogledom htjela nešto poručiti. Zbunjeno sam je promatrala dok se opet nije uhvatila soka. "Zar ne?", ponovila je.
"Valjda...", nesigurno sam se nasmiješila.

Malo je kraći nastavak, ali radnja se zapetljala i uskoro postaje uzbudljivije. Bilo mi je dosadno pa sam objavila. :) Nadam se da vam se sviđa, budući da i ja živim na čaju i tostu danas, ubacila sam u priču. Inače, boli me trbuh, ali nadam se da će brzo proći.  Može koji comment, vote, da nisam uzalud danas pisala? Hvala vam svima što čitate, znate već sve. ♥ 
Love you - tayrea