Znate onaj osjecaj kad udes u auto i samo upeto cekas da se nesto desi,e pa ja sam se tako osjecala.Bila sam i pospana i upeta,nisam znala da li sam mu trebala vjerovati,pece me griznja savjest sto nisam krenula pjeske.Auto je krenulo i ja sam pokusala drzati oci otvorene ali to je bilo ne moguce tako da sam utonula u dubok san.
40 MINUTA KASNIJE
Budim se u krevetu.Napocetku se niceg ne sjecam ali to nije potrajalo,cim sam primjetila da ne poznajem mjesto vrisnula sam.Cula sam brze korake iza druge strane vrata.Kada su se vrata otvorila cula sam dobro poznat glas "Jesi li dobro?Nesto se desilo?",i ako je brizno govorio ja sam mu na svoj ruzni nacin odgovorila "Nisam dobro i desilo je se nesto!Gdje sam ja?!?Nije vazno,idem kuci".Ustala sam i krenula ali kad sam cula smijeh jednostavno sam znala da nesto nije uredu.Upitala sam ga po prvi put blago "Sta je smijesno?" a on je mi jedva odgovorio "Je....hahahaha,znas li gdje s....hahahaha,ti ne znas gdje si,ne mozes tek tako naci put,hahahaha" kada sam cula to smijanje vratila sam svoju hladnocu "Pa daj mi pomozi." ovaj put ozbiljno je rekao "Gdje zivis?".Cutala sam par minuta,strah me je reci adresu,ali ako moram,huh "Nije vazno,samo me odvedi u Carnaby Street" pogledao me je tuzno i rekao isto tako "Znaci ides?" rekla sam sto ostrije "Da,moram jos dva ispita proci za faks" tada sam vidila kako mjenja raspolozenje i blista od srece.Ubrzo je uzbudeno rekao "Zasto ta dva dana ne ostanes?" pogledala sam ga i prihvatila,mislim ima auto,bice lakse ici na faks.Oko podne smo otisli po moju odjecu i mobitel.Kada smo se vratili Niall je rekao da stvari ostavim u ormar na spratu.Kad sam otisla gore preobukla sam se u bijelu,tanku maijcu sa natpisom"Love Football" i u plave pantalone.Kad sam sisla Nialla nije bilo,super idem pregledat stan.Zavirila sam svuda,bio je to stvarno lijep stan.Ubrzo sam stigla do Niallove sobe,bila je prelijepa i uredna za razliku od moje,imala je:TV,krevet,ormar,sto,kauc i vrata koja vode do kupaonice.Dok sam razgledala neko je iza mene progovorio "Imal sta zanimljivo?",preplaseno sam poskocila i pala,jer mi se noga oskliznula,zmireci u necije narucje.Kada sam otvorila oci vidila sam Nialla.Odmah zam zagalamila "Idiote,pustaj me,znas li da mi je srce iskocilo!?!" on je me samo njezno spustio i rekao "Ako si sve pregledala kreni za mnom".Poslusala sam ga,izasli smo napolje i usli u auto,bilo je hladno i bila je noc,samo cekam da pocne da pada snijeg.Auto je krenulo,isli smo u centar grada i Niall je stao pored parka te mi je rekao da cekam.Nisam dugo cekala,stigao je sa dvije vrecice.Jednu je dao meni,svoju je otvorio i uzeo hamburger koji je poceo jesti kad je sjeo na klupu.Uradila sam isto.Noc je polako bivala sve hladnija,poput mene,ubrzo je poceo snijeg,shvatila sam da su pahuljice potisnute suze koje se vremenom oslobode i dokazu da svako ima osjecaje.Brzo sam pojela hamburger i rekla Niallu da krenemo.Gledao me je ljutito te se proderao "Ma daj,sta ti mislis da si?!?Kraljica Elisabeth,ne nebi rekao,ni ona nije bila toliko zahtjevna!" uplaseno sam ga gledala,naglo je ustao i otisao do auta te sjeo,krenula sam za njim te sam sjela na zadnje sjediste,iskreno niko mi se do sad nije suprostavio.Voznja je protekla u tisini,znala sam da je ljut.Stigli smo,cim smo usli on je otisao u svoju sobu,otisla sam i ja u sobu za goste gledala sam suze hladnoce,te sam i sama zaplakala,suze su me gusile,pekle su mi nebce,mutile oci i sve sto i rade ali ovo mi je po prvi put da placem poslije duzeg vremena.Legla sam i stavila lice na jastuk,suze nisu prestajale,sjetila sam se roditelja,prijatelja,moje prve simpe,prvog dana skole,smrti roditelja,po prvi put kad mi je hladnoca usla u srce i skamenila ga,srednje skole,faksa,rada do besvjesti,audicija,preseljenja,Melanie i....Nialla,onoga kojeg iskoristavam i onoga koji mi se suprotstavlja,tiho sam zajecala.Zamalo sam zaspala u suzama ali je me otvaranje vrata osvjestilo,ja sam se pravila da spavam,jer mi to sad najbolje ide.Niall je samo nesto ostavio ali mi je ipak okrenuo glavu i otisao.
YOU ARE READING
Ne diraj me
Teen FictionUvod- "Izdaće te samo oni koje voliš Onima kojim vjeruješ Ostali ne mogu" To je bio njen stih,Rosin stih. Nju su svi iznevjerili,ona nema nikoga,zašto? Jer nikom ne vjeruje,da li postoji ipak neko ili neki ljudi koji je mogu promjeniti?