Chapter 8

50 4 0
                                    

Probudila sam se na njegovim rukama.Gledao je u mene.

"Tako si lepa kad spavaš" rekao je tiho umiljatim glasom.

Samo sam mu se osmehnula i prišla mu bliže.Kiša je idalje padala.Ne znam koliko je bilo sati,ali imala sam osećaj da sam spavala 1 sat.Počeo mi se igrati sa kosom,a onda mi počeo češkati tjeme.Godilo mi je.Nekoliko minuta zatim ustao je iz kreveta i pošao do kuhinje da se napije vode.Ja sam ostala sama u njegovoj sobi.

Šta bi se desilo kada bi otac saznao za njega?

Ustala sam i došla do police na kojoj je stajao album sa njegovim slikama kada je bio mali.Okretala sam svaku stranu albuma sa osmehom na licu.Činio se kao srećno dete.Vratila sam album sa slikama na donju policu.Na gornjoj polici su stajale medalje i trofeji.Igrao je za fudbalski tim.Pogledala sam sliku od njegovog tima.Pogledom sam tražila Alena.Našla sam ga kako stoji pored trenera sa trofejem u ruci.Njegova soba je bila ogromna,kada bi je počela razgledavati i opisivati trebalo bi mi otrpilike 5 sati.Alen je ušao u sobu i počeo razgovor.

"I..zašto si došla ovde?" pitao je.

"Pa..ja..htela sam da te iznenadim"

"I jesi me donekle iznenadila" rekao mi je ,dok je izvio desnu obrvu.

"Kada si igrao za fubalski tim?" pitala sm ga ,pogledom pokazivajući na policu sa trofejima i medaljama.

"To je bilo davno...shvatio sam da to nije stil mog života" rekao je.

"Dobro..pa da li mogu čuti zašto ne spavaš gotovo svaku noć?" rekla sam mu pokušavajući skrenuti sa teme o fudbali znajući da ne želi da priča o tome

"Mislim da sam ti to rekao..nekada previše razmišljam,ali često imam noćne more..nadam se da sada nećeš raskinuti pošto sam previše čudan" rekao je sa malo promuklim glasom.

"O..pa i ja imam noćne more...mislim i ja sad čudna onda kao i ti" promrljala sam.

"Onda smo isti" rekao je sa osmehom.

Pa...ne baš isti...

"Kakve noćne more imaš?" pitao me je.

"Pa..." zastala sam. Premišljala sam se da li da mu kažem o svojim snovima o ubistvu moje majke.Zvučalo bi sjebano.No na kraju sam mu ipak rekla o snovima svoje majke,ali sam isto saznala da on sanja samo kako ga neko proganja.Bio je veoma sličan meni i naš razgovor mi se dopao.Ali znam kada bih mu rekla da nisam normalno ljudsko biće,već da sam vampir,znala bi da bi odmah raskinuo samnom.

Reci mu da si vampir.Ako te ispali učini da zaboravi to što si rekla-rekla je moja podsvest.

"Alene..ja ti moram nešto reći.." promrmljala sam.

"Reci?" pogledao je u mene,i videlo mu se po izrazu lica da je mislio da ću raskinuti sa njim.

"Ja...ja nisam obično ljudsko biće.." tiho sam mu rekla kako se nd bi glasno čulo iako sam znala da nema nikog u kući još sem nas dvoje.

Nasmijao se."Kako to misliš...nisi obično ljudsko biće?"

"Pa ja sam vampir..." rekla sam mu.

"Vampir?" osetila sam kao da me je hteo početi ismejavati kada je to rekao.

"Da...vampir"

"Previše gledaš glupih filmova" rekao mi je.

Stvarno je bezobrazan,ja sam mu ovo ozibljno rekla a sada jos hoće da i kaže da sam nekim smislom i luda.

"Mogu ti dokazati" rekla sam mu dignuvši jednu obrvu.

Hm!

Podigao je obrve i klimnuo glavom.

Uzela sam mu ruku i zagledala sam se na vene koje su bile na ruci.Glad me je tačno tada uhvatila.Male vene su mi kod oka izašle i lice mi se malo potamnilo.Pogledala sam u njega.Imam osjećaj da se malo uplašio ali nije trgao ruku iz mojih ruku.Pogledala sam mu ponovo u ruku.Svojom rukom sam prešla preko njegove,pokušavajući je milovati.
Osetila sam kako su mi se zubi promenili.Prinela sam ruku prema licu i polako otvorila usta.Zagrizla sam jako,osećajući njegovu krv u mojim ustima.Tako je lep okus.Shvatila sam da ipak nikada neću moći da se koristim hranom koji ljudi koriste,već da ću ipak morati vako da se hranim..krvlju....Znala sam da moram stati,inače ću ga ubiti,ali nisam mogla.

"Ah" zaječao je.

ControlledWhere stories live. Discover now